SVETICA · DJEVICA
Sveta Genoveva Torres Morales
- Spomendan
- 5. siječnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1956.
Život
Sveta Genoveva Torres Morales rođena je 3. siječnja 1870. u mjestu Almenara u Španjolskoj kao najmlađe od šestero djece siromašnih i pobožnih roditelja. Prije nego što je navršila osam godina, ostala je bez oba roditelja i četvero braće, pa se o njoj brinuo najstariji brat José, koji je bio šutljiv i strog. Lišena nježnosti i društva vršnjaka, Genoveva je već u djetinjstvu zavoljela tišinu, samoću i molitvu.
Kada joj je bilo trinaest godina, zbog teške upale u koljenu liječnici su joj morali amputirati nogu te je ostatak života hodala uz pomoć štaka. Godine 1885. primljena je u Kuću milosrđa u Valenciji koju su vodile karmelićanke od ljubavi. Ondje je provela gotovo deset godina, naučila šivati, produbila svoj duhovni život kroz čitanje duhovnih knjiga i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu te poželjela stupiti u njihov red, ali zbog invalidnosti nije mogla biti primljena.
Uz savjet isusovaca, osobito oca Martína Sáncheza, u njoj je sazrela odluka da osnuje novu redovničku zajednicu koja će pomagati osamljenim ženama i staricama koje nisu imale dovoljno sredstava za život niti koga da se o njima brine. S dvjema suradnicama otvorila je 1911. u Valenciji prvi dom za osamljene žene, a ubrzo su otvorene kuće i u Barceloni, Santanderu i Zaragozi, gdje je smještena kuća matica i novicijat. Tako je nastala Družba sestara Presvetog Srca Isusova i Svetih Anđela, u narodu poznata kao anđelike, čije su sestre spajale djelotvornu ljubav prema napuštenim ženama s trajnim euharistijskim klanjanjem.
Genoveva je desetljećima mudro i blago upravljala družbom, koja je 1953. dobila i papinsko odobrenje od pape Pija XII.. U starosti je gotovo potpuno oglušila, a 1954. povukla se sa službe vrhovne poglavarice. Zbog njezina dubokog nutarnjeg mira, blage vedrine i predanosti Bogu u tišini, puk ju je prozvao Anđelom samoće. Preminula je na glasu svetosti u Zaragozi 5. siječnja 1956. godine.
Čuda
Za njezino proglašenje blaženom i svetom Crkva je priznala dva čudesna ozdravljenja koja su se dogodila po njezinu zagovoru i koja su potvrđena godine 1994. i 1999..
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 29. siječnja 1995. u Rimu, a svetom 4. svibnja 2003. tijekom apostolskog pohoda Španjolskoj u Madridu. Njezin liturgijski spomendan slavi se 5. siječnja.
Isti dan, 5. siječnja, slave se i
- Blažena Marcelina Darowska, redovnica 20. stoljeće
- Blažena Marija Repetto, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Karlo od svetog Andrije Houben, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Rogerije iz Todija, prezbiter 13. stoljeće
- Sveta Emilijana, djevica 6. stoljeće
- Sveta Sinkletika, djevica 4. stoljeće
- Sveti Deogracijas Kartaški, biskup 5. stoljeće
- Sveti Edvard Ispovjedalac, kralj 11. stoljeće
- Sveti Gerlah iz Valkenburga, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Ivan Nepomuk Neumann, biskup 19. stoljeće
- Sveti Konvoion, opat 9. stoljeće
- Blaženi Franjo Peltier, Jakov Ledoyen i Petar Tessier, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Petar Bonilli, prezbiter 20. stoljeće