Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Sveta Genoveva Torres Morales

Sveta Genoveva Torres Morales
Klikni za povećanje
×
Sveta Genoveva Torres Morales
Sveta Genoveva Torres Morales. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Genoveva Torres Morales

Spomendan
5. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1956.

Život

Sveta Genoveva Torres Morales rođena je 3. siječnja 1870. u mjestu Almenara u Španjolskoj kao najmlađe od šestero djece siromašnih i pobožnih roditelja. Prije nego što je navršila osam godina, ostala je bez oba roditelja i četvero braće, pa se o njoj brinuo najstariji brat José, koji je bio šutljiv i strog. Lišena nježnosti i društva vršnjaka, Genoveva je već u djetinjstvu zavoljela tišinu, samoću i molitvu.

Kada joj je bilo trinaest godina, zbog teške upale u koljenu liječnici su joj morali amputirati nogu te je ostatak života hodala uz pomoć štaka. Godine 1885. primljena je u Kuću milosrđa u Valenciji koju su vodile karmelićanke od ljubavi. Ondje je provela gotovo deset godina, naučila šivati, produbila svoj duhovni život kroz čitanje duhovnih knjiga i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu te poželjela stupiti u njihov red, ali zbog invalidnosti nije mogla biti primljena.

Uz savjet isusovaca, osobito oca Martína Sáncheza, u njoj je sazrela odluka da osnuje novu redovničku zajednicu koja će pomagati osamljenim ženama i staricama koje nisu imale dovoljno sredstava za život niti koga da se o njima brine. S dvjema suradnicama otvorila je 1911. u Valenciji prvi dom za osamljene žene, a ubrzo su otvorene kuće i u Barceloni, Santanderu i Zaragozi, gdje je smještena kuća matica i novicijat. Tako je nastala Družba sestara Presvetog Srca Isusova i Svetih Anđela, u narodu poznata kao anđelike, čije su sestre spajale djelotvornu ljubav prema napuštenim ženama s trajnim euharistijskim klanjanjem.

Genoveva je desetljećima mudro i blago upravljala družbom, koja je 1953. dobila i papinsko odobrenje od pape Pija XII.. U starosti je gotovo potpuno oglušila, a 1954. povukla se sa službe vrhovne poglavarice. Zbog njezina dubokog nutarnjeg mira, blage vedrine i predanosti Bogu u tišini, puk ju je prozvao Anđelom samoće. Preminula je na glasu svetosti u Zaragozi 5. siječnja 1956. godine.

Čuda

Za njezino proglašenje blaženom i svetom Crkva je priznala dva čudesna ozdravljenja koja su se dogodila po njezinu zagovoru i koja su potvrđena godine 1994. i 1999..

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 29. siječnja 1995. u Rimu, a svetom 4. svibnja 2003. tijekom apostolskog pohoda Španjolskoj u Madridu. Njezin liturgijski spomendan slavi se 5. siječnja.

Isti dan, 5. siječnja, slave se i