Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Valentin Paquay

Blaženi Valentin Paquay
Klikni za povećanje
×
Blaženi Valentin Paquay
Blaženi Valentin Paquay. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Valentin Paquay

Spomendan
1. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1905.

Život

Blaženi Valentin Paquay, krsnim imenom Jean-Louis, rođen je 17. studenoga 1828. u mjestu Tongeren u Belgiji, kao peto od jedanaestero djece seljaka i gostioničara Hendrika Paquaya i majke Anne rođene Neven. Pohađao je općinski kolegij u Tongerenu, a prekretnica u njegovu djetinjstvu dogodila se 1835. godine kada je u župnoj crkvi slušao pučke misije otaca redemptorista. Taj ga je doživljaj toliko ganuo da je u srcu odlučio svoj život posvetiti Kristu. Godine 1845. stupio je u malo sjemenište u Saint-Trondu, gdje se istaknuo tihom postojanošću i dubokim vjerskim duhom. Nakon očeve smrti 1847. odlučio je stupiti u stroži redovnički stalež te je 3. listopada 1849. započeo novicijat u Redu manje braće u Tieltu, uzevši redovničko ime brat Valentin.

Vječne zavjete položio je 4. listopada 1850., a za svećenika je zaređen 10. lipnja 1854. godine. Odmah nakon ređenja poslan je u franjevački samostan u Hasseltu, gdje je proveo punih pedeset godina, sve do svoje smrti. Otac Valentin bio je čovjek neizmjerne poniznosti, blagosti i molitve. Najveći dio svakoga dana provodio je u ispovjedaonici bazilike Naše Gospe Virga Jesse i samostanske crkve svetoga Roka, kamo su hrlile rijeke pokornika iz cijele Belgije i Nizozemske. Zbog svoje očinske dobroste, neiscrpne strpljivosti i dara da rasterećuje opterećene savjesti, narod ga je prozvao »Heilig Paterke« (Sveti očić).

Poput svetoga arškoga župnika, otac Valentin je satima sjedio u hladnoj ispovjedaonici privodeći najokorjelije grešnike Bogu. Neumorno je poticao vjernike na čestu svetu pričest, širio pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu i svakodnevno molio krunicu. Obavljao je i službe gvardijana i provincijalnoga definitora, ostajući uvijek najmanji među braćom. Posljednje mjesece života trpio je teške muke od staračke gangrene. Preminuo je u samostanu u Hasseltu na samu Novu godinu, 1. siječnja 1905., u sedamdeset i sedmoj godini života. Njegov sprovod pretvorio se u nepreglednu pobjedonosnu povorku puka koji je slavio prelazak svetoga redovnika u nebo.

Čuda

Otac Valentin bio je nadaleko poznat po daru pronicanja ljudskih savjesti. Pokornicima je u ispovjedaonici s nadnaravnom točnošću otkrivao zaboravljene i zatajene grijehe te im donosio nutarnji mir i olakšanje. Za njegovu beatifikaciju ispitan je i priznat čudesan događaj ozdravljenja izmoljen njegovim nebeskim zagovorom, što je liječnička komisija u Rimu potvrdila kao znanstveno neobjašnjiv zahvat Božje milosti.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan blaženoga Valentina Paquaya slavi se 1. siječnja, na dan njegova preminuća. Papa Pavao VI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 4. svibnja 1970., a papa Ivan Pavao II. uzdignuo ga je na čast oltara proglasivši ga blaženim 9. studenoga 2003. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegovo tijelo počiva u posebnoj spomen-kapeli uz franjevačku crkvu svetoga Roka u Hasseltu u Belgiji, koja je postala trajno hodočasničko odredište. U umjetnosti se prikazuje u franjevačkom habitu s krunicom u ruci, kako blago sjedi u ispovjedaonici s raspelom ili tješi pokornika.

Isti dan, 1. siječnja, slave se i