BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Valentin Paquay
- Spomendan
- 1. siječnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1905.
Život
Blaženi Valentin Paquay, krsnim imenom Jean-Louis, rođen je 17. studenoga 1828. u mjestu Tongeren u Belgiji, kao peto od jedanaestero djece seljaka i gostioničara Hendrika Paquaya i majke Anne rođene Neven. Pohađao je općinski kolegij u Tongerenu, a prekretnica u njegovu djetinjstvu dogodila se 1835. godine kada je u župnoj crkvi slušao pučke misije otaca redemptorista. Taj ga je doživljaj toliko ganuo da je u srcu odlučio svoj život posvetiti Kristu. Godine 1845. stupio je u malo sjemenište u Saint-Trondu, gdje se istaknuo tihom postojanošću i dubokim vjerskim duhom. Nakon očeve smrti 1847. odlučio je stupiti u stroži redovnički stalež te je 3. listopada 1849. započeo novicijat u Redu manje braće u Tieltu, uzevši redovničko ime brat Valentin.
Vječne zavjete položio je 4. listopada 1850., a za svećenika je zaređen 10. lipnja 1854. godine. Odmah nakon ređenja poslan je u franjevački samostan u Hasseltu, gdje je proveo punih pedeset godina, sve do svoje smrti. Otac Valentin bio je čovjek neizmjerne poniznosti, blagosti i molitve. Najveći dio svakoga dana provodio je u ispovjedaonici bazilike Naše Gospe Virga Jesse i samostanske crkve svetoga Roka, kamo su hrlile rijeke pokornika iz cijele Belgije i Nizozemske. Zbog svoje očinske dobroste, neiscrpne strpljivosti i dara da rasterećuje opterećene savjesti, narod ga je prozvao »Heilig Paterke« (Sveti očić).
Poput svetoga arškoga župnika, otac Valentin je satima sjedio u hladnoj ispovjedaonici privodeći najokorjelije grešnike Bogu. Neumorno je poticao vjernike na čestu svetu pričest, širio pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu i svakodnevno molio krunicu. Obavljao je i službe gvardijana i provincijalnoga definitora, ostajući uvijek najmanji među braćom. Posljednje mjesece života trpio je teške muke od staračke gangrene. Preminuo je u samostanu u Hasseltu na samu Novu godinu, 1. siječnja 1905., u sedamdeset i sedmoj godini života. Njegov sprovod pretvorio se u nepreglednu pobjedonosnu povorku puka koji je slavio prelazak svetoga redovnika u nebo.
Čuda
Otac Valentin bio je nadaleko poznat po daru pronicanja ljudskih savjesti. Pokornicima je u ispovjedaonici s nadnaravnom točnošću otkrivao zaboravljene i zatajene grijehe te im donosio nutarnji mir i olakšanje. Za njegovu beatifikaciju ispitan je i priznat čudesan događaj ozdravljenja izmoljen njegovim nebeskim zagovorom, što je liječnička komisija u Rimu potvrdila kao znanstveno neobjašnjiv zahvat Božje milosti.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan blaženoga Valentina Paquaya slavi se 1. siječnja, na dan njegova preminuća. Papa Pavao VI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 4. svibnja 1970., a papa Ivan Pavao II. uzdignuo ga je na čast oltara proglasivši ga blaženim 9. studenoga 2003. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegovo tijelo počiva u posebnoj spomen-kapeli uz franjevačku crkvu svetoga Roka u Hasseltu u Belgiji, koja je postala trajno hodočasničko odredište. U umjetnosti se prikazuje u franjevačkom habitu s krunicom u ruci, kako blago sjedi u ispovjedaonici s raspelom ili tješi pokornika.
Isti dan, 1. siječnja, slave se i
- Blažena Djevica Marija, Bogorodica i Majka Crkve 1. stoljeće
- Blaženi Marijan Konopiński, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ugolino iz Gualdo Cattanea, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Zigmund Gorazdowski, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Zdislava iz Lemberka, majka obitelji 13. stoljeće
- Sveti Almahije, mučenik 5. stoljeće
- Sveti Bazilije Veliki, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće
- Sveti Frodobert od Troyesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Fulgencije iz Ruspa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Josip Marija Tomasi, kardinal 18. stoljeće
- Sveti Justin iz Chietija, biskup 5. stoljeće
- Sveti Klar od Viennea, opat 7. stoljeće
- Sveti Odilon iz Clunyja, opat 11. stoljeće
- Sveti Ojend (Eugend), opat 6. stoljeće
- Sveti Vincent Marija Strambi, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Ivan i Renato Lego, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Vilim iz Dijona, opat 11. stoljeće