Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Juraj Preca

Blaženi Juraj Preca
Klikni za povećanje
×
Blaženi Juraj Preca
Blaženi Juraj Preca. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Juraj Preca

Spomendan
26. srpnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1962.

Život

Juraj (Ġorġ) Preca rođen je u Valletti na Malti 12. veljače 1880., u pobožnoj obitelji Vincenza Prece i Nataline rođene Ceravolo, kao sedmo od devetero djece. U djetinjstvu je bio krhka zdravlja, a 1885. čudom je spašen od utapanja u luci. Njegova se obitelj 1886. preselila u Ħamrun. Dok se pripremao za svećeništvo, obolio je od teškoga oblika plućne tuberkuloze te su mu liječnici davali malo nade za oporavak. Ozdravljenje je pripisao zagovoru svetog Josipa, premda mu je jedno plućno krilo ostalo trajno oštećeno. Za svećenika je zaređen 22. prosinca 1906. u katedrali u Valletti, a prvu svetu misu slavio je na Božić u crkvi svetoga Kajetana u Ħamrunu.

Odmah se s velikim žarom posvetio poučavanju djece, mladih i radnika na ulicama. Oko sebe je okupio skupinu mladih laika, među kojima se isticao mladi lučki radnik Eugen Borg. U skromnoj kući u Ħamrunu 7. ožujka 1907. osnovao je Društvo kršćanskoga nauka, poznato pod kraticom M.U.S.E.U.M., što je latinski akrostih za molitvu: »Magister, utinam sequatur evangelium universus mundus!« (Učitelju, da bi barem čitav svijet slijedio Evanđelje!). U vremenu kada se smatralo neuobičajenim da obični radnici i laici poučavaju vjeru, Dun Ġorġ ih je obučavao da postanu pravi apostoli i navjestitelji Božje riječi. Godine 1910. osnovao je i žensku granu društva.

Zbog novosti njegova apostolata naišao je na nerazumijevanje i optužbe, pa je generalni vikar 1909. privremeno naredio zatvaranje centara, što je Preca ponizno i u poslušnosti prihvatio. Nakon temeljite crkvene istrage 1916. potvrđena je čistoća njegova nauka, a društvo je 12. travnja 1932. dobilo službeno crkveno odobrenje. Godine 1918. pristupio je karmelskom trećem redu uzevši ime Franco. Napisao je oko 150 knjižica i rasprava na malteškom jeziku kako bi vjerske istine približio jednostavnu puku, te je osnovao katoličku tiskaru »Veritas Press«. Uveo je i običaj božićnih ophoda s Djetetom Isusom po ulicama Malte. Godine 1957. predložio je svojim sljedbenicima pet novih otajstava krunice pod nazivom »otajstva svjetla«, nadahnut Kristovim riječima »Ja sam svjetlost svijeta« (Iv 8,12Isus im zatim ponovno progovori: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.”). Iz ove je zamisli proizišlo nadahnuće koje je sveti Ivan Pavao II. kasnije unio u opću Crkvu. Preminuo je u glasu svetosti 26. srpnja 1962. u mjestu Santa Venera.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno i znanstveno neobjašnjivo ozdravljenje Charlesa Zammita Endricha iz veljače 1964. godine, koji je patio od odignuća mrežnice na lijevom oku, a potpuno je progledao nakon što je pod jastuk stavio predmet koji je pripadao ocu Jurju. Za kanonizaciju je ispitano i potvrđeno čudo ozdravljenja djeteta Erica Catanije iz 2002. godine, koje je bolovalo od teškog i po život opasnog zatajenja jetre.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim na Malti 9. svibnja 2001., nazvavši ga »drugim ocem vjere na Malti«, odmah poslije apostola Pavla. Papa Benedikt XVI. svečano ga je kanonizirao 3. lipnja 2007. na Trgu svetog Petra u Rimu kao prvoga kanoniziranog sveca rodom s Malte.

Njegovo tijelo počiva u kripti matične kuće Društva kršćanskoga nauka u Blata l-Bajdi na Malti. Spomendan mu se slavi 26. srpnja. Prikazuje se u jednostavnoj svećeničkoj reverendi, često s krunicom u ruci ili okružen djecom i mladima koje poučava katekizmu.

Isti dan, 26. srpnja, slave se i