Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Spomen › Blaženi Kolumba Marmion

BLAŽENIK · OPAT

Blaženi Kolumba Marmion

Spomendan
30. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Blaženi Kolumba Marmion (Columba Marmion), rođen kao Joseph Aloysius Marmion, ugledao je svjetlo dana 1. travnja 1858. u ulici Queen u Dublinu u Irskoj, u brojnoj i duboko pobožnoj obitelji Irca Williama Marmiona i Francuskinje Herminie Cordier. Tri njegove sestre postale su redovnice, a mali Joseph već se od djetinjstva odlikovao živom vjerom i nutarnjim žarom za Božje stvari. Školovao se kod isusovaca na Belvedere Collegeu u Dublinu, a u šesnaestoj godini stupio je u dijecezansko sjemenište Holy Cross u Clonliffeu. Još kao bogoslov doživio je snažno nutarnje prosvjetljenje o Božjoj beskonačnosti koje ga je pratilo cijeloga života, a svoju je ušteđevinu namijenjenu putovanju velikodušno darovao kako bi spasio siromašnu udovicu od zatvora i duga.

Godine 1879. upućen je u Rim na studij u Papinski irski zavod. Nakon posjeta glasovitoj benediktinskoj opatiji Montecassino u njegovu se srcu javila privlačnost prema monaškom pozivu, no biskup ga je pozvao da najprije služi kao dijecezanski svećenik. Za svećenika je zaređen u Rimu 16. lipnja 1881. godine. Vraćajući se u domovinu, posjetio je novoosnovanu benediktinsku opatiju Maredsous u Belgiji, što je na njega ostavilo neizbrisiv dojam. Nakon povratka u Dublin služio je kao kapelan u Dundrumu, a potom kao profesor metafizike u sjemeništu u Clonliffeu i duhovnik redovnica, pokazujući izniman dar za tješenje i duhovno vodstvo duša.

Uz dopuštenje svoga nadbiskupa, u studenome 1886. stupio je u novicijat opatije Maredsous u Belgiji, uzevši redovničko ime Kolumba. Premda je teško podnosio samoću i učenje francuskoga jezika, postojano je ustrajao te je 10. veljače 1888. položio jednostavne, a 1891. svečane monaške zavjete. Godine 1899. sudjelovao je u osnivanju opatije Mont-César u Leuvenu, postavši njezin prvi prior i predavač dogmatskoga bogoslovlja, tumačeći nauk svetoga Tome Akvinskoga ne kao suhu teoriju, nego kao izvor nutarnjega života sjedinjenja s Kristom. Postao je traženi voditelj duhovnih vježbi i dugogodišnji duhovnik slavnoga kardinala Désiréa-Josepha Merciera.

Dana 28. rujna 1909. izabran je za trećega opata samostana u Maredsousu, uzevši za opatsko geslo riječi iz Pravila svetoga Benedikta: »Više koristiti nego zapovijedati« (Magis prodesse quam praeesse). Opatiju je opremio grijanjem i svjetlom, brinuo se za procvat monaške stege i liturgije te duhovno pratio anglikanske monahe s otoka Caldey pri njihovu povratku u krilo Katoličke Crkve. Tijekom Prvoga svjetskoga rata, preodjeven i bez isprava, preko granice je odveo mlade monahe na sigurno u Irsku kako im rat ne bi prekinuo studije. Njegova duhovna djela, osobito »Krist život duše« (1914.) i »Krist u svojim otajstvima« (1919.), postala su klasična djela kršćanske duhovnosti dvadesetoga stoljeća, usmjeravajući tisuće vjernika prema otajstvu božanskoga posinstva u Kristu. Iscrpljen bolestima i radom, preminuo je u glasu svetosti u opatiji Maredsous 30. siječnja 1923. godine.

Čuda

Svetost života opata Kolumbe Marmiona privlačila je mnoge duše k Bogu, a nakon njegove smrti zabilježena su brojna duhovna i tjelesna uslišanja po njegovu zagovoru. U postupku beatifikacije Sveta Stolica priznala je čudesno ozdravljenje žene oboljele od teškoga raka, koja je nakon molitava i dodira relikvije oca Marmiona potpuno i trajno ozdravila, što su liječnici proglasili znanstveno neobjašnjivim događajem.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Kolumbe Marmiona počiva u crkvi opatije Maredsous u Belgiji, kamo dolaze hodočasnici i štovatelji njegove duhovne baštine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. rujna 2000. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 30. siječnja, na dan njegova prijelaza u vječnost. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u crnom benediktinskom habitu s opatskim križem oko vrata, držeći u ruci knjigu svojih spisa i opatski štap.

Isti dan, 30. siječnja, slave se i