Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Spomen › Blaženi Emanuel González García

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Emanuel González García

Spomendan
4. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Sveti Emanuel González García rođen je 25. veljače 1877. godine u Sevilli u Španjolskoj, kao četvrto od petero djece stolara Martína Gonzáleza Lare i Antonije rođene García. Od malena je bio član katedralnoga kora u Sevilli te je s velikom pobožnošću pjevao pred Presvetim Sakramentom. U dobi od dvanaest godina stupio je u sjemenište u Sevilli, gdje je postigao doktorat iz teologije i kanonskoga prava. Za svećenika ga je 21. rujna 1901. godine zaredio blaženi kardinal Marcelo Spínola. Svoju prvu svetu misu prikazao je pod okriljem Marije Pomoćnice.

Godine 1902. poslan je propovijedati pučke misije u mjesto Palomares del Río. Došavši u crkvu, zatekao ju je zapuštenu, prljavu i prepunu prašine. Kleknuvši pred zapuštenim svetohraništem, doživio je potresno duhovno iskustvo koje je odredilo sav njegov budući život. Spoznao je neizmjernu Kristovu samoću u napuštenim tabernakulima diljem svijeta te se zavjetovao da će postati neumorni tješitelj Euharistijskoga Srca. Kao župnik u Huelvi od 1905. godine pokrenuo je pučke škole za siromašnu djecu radnika i rudara, a 1910. osnovao je Djelo triju Marija i Učenika svetoga Ivana za napuštena svetohraništa, promičući klanjanje i zadovoljštinu.

Papa Benedikt XV. imenovao ga je 1915. godine pomoćnim biskupom, a 1920. biskupom Málage. Ondje je osnovao Družbu euharistijskih misionarki iz Nazareta. Za vrijeme protucrkvenih nemira u svibnju 1931. godine revolucionari su zapalili biskupski dvor u Málagi, pa se biskup jedva spasio kroz stražnja vrata i morao se skloniti u Gibraltar. Papa Pio XI. imenovao ga je 1935. godine biskupom Palencije. Zbog svoje neizmjerne ljubavi prema otajstvu oltara prozvan je »Biskupom napuštenoga svetohraništa«. Teško obolio, preminuo je u Madridu 4. siječnja 1940. godine u šezdeset i trećoj godini života, ostavivši u oporuci želju: »Molim da me pokopaju uz svetohranište, kako bi moje kosti i nakon smrti govorile prolaznicima: Ovdje je Isus! Ovdje je! Ne ostavljajte ga samoga!«.

Čuda

Svetost biskupa Emanuela Gonzáleza posvjedočena je mnogim nebeskim uslišanjima. Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje osamnaestogodišnje djevojke Sare Ruiz Ortege u Palenciji 1953. godine, koja je naglo i potpuno oslobođena teškoga oblika tuberkuloze nakon molitava upućenih sluzi Božjemu.

Za njegovu kanonizaciju Crkva je detaljno ispitala i potvrdila čudo ozdravljenja Maríje del Carmen Feijóo Varele iz listopada 2008. godine. Bolesnica je bila u terminalnom stadiju agresivnoga raka, no nakon što joj je na postelju položena relikvija blaženoga biskupa, liječnici su nekoliko dana kasnije zaprepašteno utvrdili da je tumor u potpunosti i bez traga nestao. Liječnička komisija i teolozi Svete Stolice proglasili su to spontano povlačenje bolesti znanstveno neobjašnjivim nadnaravnim čudom.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio je biskupa Emanuela Gonzáleza Garcíju blaženim 29. travnja 2001. godine u Rimu. Svetim ga je svečano kanonizirao papa Franjo 16. listopada 2016. godine na Trgu svetoga Petra.

Njegovo tijelo počiva uz svetohranište u kapeli Presvetoga Sakramenta u katedrali u Palenciji, točno onako kako je želio u svojoj oporuci. Njegov liturgijski spomendan slavi se 4. siječnja. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu kako kleči u dubokom klanjanju pred svetohraništem ili s pokaznicom u ruci.

Isti dan, 4. siječnja, slave se i