Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Laura Vicuña

Blažena Laura Vicuña
Klikni za povećanje
×
Blažena Laura Vicuña
Blažena Laura Vicuña. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Laura Vicuña

Spomendan
22. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1904.

Život

Blažena Laura Vicuña, punim imenom Laura del Carmen Vicuña Pino, rođena je 5. travnja 1891. u Santiagu u Čileu, kao kći časnika Joséa Dominga Vicuñe i krojačice Mercedes rođene Pino. Zbog građanskoga rata u Čileu obitelj je morala pobjeći na jug, gdje joj je otac ubrzo iznenada umro. Ostavši bez sredstava za život, majka se s dvjema kćerima preselila u Argentinu, u pokrajinu Neuquén. Ondje se zaposlila na imanju bogatoga i nasilnoga veleposjednika Manuela More te je pristala postati njegova konkubina u zamjenu za uzdržavanje i školovanje kćeri.

Laura je 1900. godine upisana u internat sestara Kćeri Marije Pomoćnice (salezijanki) u mjestu Junín de los Andes. U salezijanskom ozračju djevojčica je otkrila ljepotu vjere, molitve i sakramentalnoga života. Prigodom Prve svete pričesti 1901. sastavila je svoja tri životna pravila: služiti Bogu cijeloga života, radije umrijeti nego počiniti grijeh i učiniti sve kako bi njezina majka upoznala Boga i napustila grešan život. Kada je shvatila da njezina majka živi u izvanbračnoj vezi i teškom grijehu, njezino je srce bilo slomljeno od tuge.

Veleposjednik Mora počeo je nasrtati i na samu Lauru, pokušavajući je zlostavljati, no ona mu se odlučno i hrabro suprotstavila pod cijenu teških batina. Zbog njezina odbijanja Mora je odbio dalje plaćati njezino školovanje, no sestre su je zadržale iz milosrđa. Prisjetivši se Kristovih riječi da nema veće ljubavi nego položiti život za bližnje, Laura je uz dopuštenje svoga ispovjednika tajno ponudila vlastiti život Bogu za obraćenje i spasenje svoje majke. Ubrzo je oboljela od teške plućne tuberkuloze, a njezino je slabo tijelo dodatno iscrpljeno zlostavljanjem Manuela More. Nekoliko trenutaka prije smrti otkrila je majci svoju tajnu: »Majko, ja umirem! Ponudila sam svoj život Isusu za tvoje spasenje; hoćeš li mi darovati radost da te vidim pokajanu?«. Majka je kroz suze obećala da će promijeniti život i napustiti zlostavljača. Laura je preminula u Junín de los Andesu 22. siječnja 1904. u dobi od dvanaest i pol godina s riječima: »Hvala ti, Isuse! Hvala ti, Marijo! Zbogom, majko, sada umirem sretna!«.

Čuda

Za njezinu beatifikaciju ispitan je i priznat čudesan događaj ozdravljenja salezijanske redovnice Ofelije del Carmen Lobos Arellano iz 1955. godine. Redovnica je bolovala od smrtonosnoga oblika raka pluća u završnom stadiju, a liječnici su joj predviđali svega nekoliko mjeseci života. Nakon što se s dubokim pouzdanjem utekla zagovornoj molitvi Laure Vicuñe, bolest je u trenu i bez traga nestala, što su liječnička povjerenstva u Rimu potvrdila kao znanstveno neobjašnjivo ozdravljenje.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan blažene Laure Vicuñe slavi se 22. siječnja, na dan njezina prijelaza u vječnost. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je časnom službenicom Božjom 5. lipnja 1986., a svečano ju je beatificirao 3. rujna 1988. godine na Colle Don Bosco pokraj Astija u Italiji, povodom stote obljetnice smrti don Bosca. Njezini posmrtni ostaci časte se u kapeli sestara Kćeri Marije Pomoćnice u Bahía Blanci u Argentini, a velika su joj svetišta podignuta u Junín de los Andesu i na brdu Renca u Santiagu u Čileu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao djevojčica s plavom vrpcom Marijinih kćeri, s ljiljanom čistoće i krunicom u ruci.

Isti dan, 22. siječnja, slave se i