Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Ciprijan Mihael Iwene Tansi

Blaženi Ciprijan Mihael Iwene Tansi
Klikni za povećanje
×
Blaženi Ciprijan Mihael Iwene Tansi
Blaženi Ciprijan Mihael Iwene Tansi. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Ciprijan Mihael Iwene Tansi

Spomendan
20. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1964.

Život

Blaženi Ciprijan Mihael Iwene Tansi rođen je u rujnu 1903. u selu Igboezunu pokraj Agulerija u Nigeriji, u siromašnoj ratarskoj obitelji iz plemena Igbo koja je pripadala tradicionalnoj religiji. Njegovo izvorno ime Iwene znači »neka zloba ne ubije«. Kao dijete izgubio je vid na jednom oku u dječjoj igri, a majka mu je umrla pod tragičnim okolnostima poganskih optužbi. Otac ga je poslao u katoličku školu u Onitshi koju su vodili oci Duha Svetoga, gdje je Iwene upoznao Krista te je 7. srpnja 1913. kršten uzevši ime Mihael. Radio je kao učitelj i ravnatelj škole, a potom je 1925., unatoč protivljenju obitelji, ušao u sjemenište svetoga Pavla u Igbariamu.

Za svećenika nadbiskupije Onitsha zaređen je 19. prosinca 1937. u katedrali Presvetoga Trojstva. U vremenu kada je većina klera bila europskoga podrijetla, otac Mihael istaknuo se iznimnom strogošću života, jednostavnošću i evanđeoskim siromaštvom. Živio je u skromnoj kolibi od blata, pješačio i vozio bicikl po olujama kako bi posjetio udaljene vjernike, te se neumorno borio za dostojanstvo žena i kršćansku obitelj. Pripremao je djevojke za sakrament braka štiteći ih od prisilnih običaja i nasilja. Među mnogima koje je priveo Kristu i krstio bio je i dječak Francis Arinze, kasniji nadbiskup i ugledni kardinal Rimske Crkve.

Osjetivši snažan poziv na strogi monaški život, uz pristanak svoga biskupa otputovao je 1950. u Englesku u trapističku opatiju Mount Saint Bernard pokraj Leicestera, s nakanom da stekne monaško iskustvo i jednoga dana osnuje samostan u Nigeriji. Ondje je obukao redovničko odijelo uzevši ime Ciprijan. U samostanu je ponizno radio u kuhinji, vrtu i knjigovežnici, podnoseći tešku englesku klimu i neshvaćanja s iznimnom poniznošću i molitvom. Kada je bila planirana nova zaklada u Africi, zbog bolesti nije mogao poći. Oboljevši od teške ateroskleroze, preminuo je od puknuća aorte u bolnici u Leicesteru 20. siječnja 1964., trpeći u potpunoj predanosti Bogu.

Štovanje i zaštitništvo

Njegovi posmrtni ostaci, isprva pokopani u Engleskoj, svečano su 1986. preneseni u Nigeriju i danas počivaju u katedralnoj bazilici Presvetoga Trojstva u Onitshi. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 22. ožujka 1998. u Onitshi, pred stotinama tisuća vjernika, kao prvoga blaženika iz Nigerije. Spomendan mu se slavi 20. siječnja. Prikazuje se u bijelo-crnom trapističkom habitu, s krunicom ili knjigom časoslova u ruci.

Isti dan, 20. siječnja, slave se i