BLAŽENIK · PUSTINJAK
Blaženi Benedikt Ricasoli
- Spomendan
- 20. siječnja
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1107.
Život
Blaženi Benedikt Ricasoli potekao je iz ugledne toskanske plemićke loze Ricasoli. Odrastao u blagostanju i bogatstvu, od malena je osjećao da prolazna dobra ovoga svijeta ne mogu utažiti žeđ ljudskoga srca za vječnim Životom. Privučen primjerom svetoga Ivana Gualberta i strogošću života monaha u obližnjem samostanu Coltibuono u Etruriji, odlučio je napustiti sve i prigrliti redovnički poziv.
Stupio je u zajednicu valombrozijanskoga reda u Coltibuonu. No njegova je duša čeznula za još većom osamom i potpunijim sjedinjenjem s Bogom u šutnji. Uz dopuštenje poglavara povukao se u divlju i strmu planinsku špilju nedaleko od samostana, gdje je započeo strogi pustinjački život. Njegov je dan bio ispunjen neprestanom molitvom, psalmodijom, strogim postom o kruhu i vodi te tjelesnim mrtvljenjem. Hrabro se borio protiv đavolskih nasrtaja, naoružan postom i znakom svetoga križa. Premda je živio u potpunoj osami, njegova je duhovna povezanost s Crkvom bila duboka; neprestano je prinosio svoje žrtve za spasenje grešnika i mir u svijetu. Preminuo je u svojoj samotnoj spilji 20. siječnja oko 1107. godine, a u času njegova preminuća samostanska su zvona u Coltibuonu sama od sebe čudesno zazvonila.
Čuda
Svetost blaženoga Benedikta posvjedočena je mnogim nadnaravnim znakovima. Za njegova života, prema predaji, divlje šumske ptice slijetale su na njegova ramena i jele mu iz ruku, prepoznajući u njemu prijatelja Božjega. U noći kada je preminuo, okolni su pastiri na nebu iznad njegove spilje ugledali blještavo svjetlo i čuli anđeoski pjev, što ih je potaknulo da pohrle u samostan i jave redovnicima o smrti svetoga pustinjaka. Kada su monasi došli u njegovu špilju, pronašli su njegovo tijelo u stavu molitve, kako širi ugodan i nebeski miris.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan blaženoga Benedikta slavi se 20. siječnja. Njegovo se neraspadnuto tijelo stoljećima častilo u opatiji Coltibuono u Toskani, gdje su se mnogi bolesnici i nevoljnici utjecali njegovu zagovoru i zadobivali ozdravljenja. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao pustinjak u habitu valombrozijanskih monaha, s raspelom i lubanjom u rukama. Zaštitnik je samotnika, kontemplativnih redovnika i bolesnika koji pate od groznice i unutarnjih tjeskoba.
Isti dan, 20. siječnja, slave se i
- Blažena Marija Kristina od Bezgrešne Brando, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Ciprijan Mihael Iwene Tansi, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Eustohija Calafato, djevica i opatica 15. stoljeće
- Sveti Fabijan, papa i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Henrik od Uppsale, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Sveti Neofit Nikejski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Sebastijan, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Stjepan Min Kuk-ka, vjeroučitelj i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Wulfstan od Worcestera, biskup 11. stoljeće
- Sveti Askla, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Eutimije Veliki, opat 15. stoljeće