SVETAC · PUSTINJAK
Sveti Reginald od Mélinaisa
- Spomendan
- 17. rujna
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1104.
Život
Sveti Reginald od Mélinaisa pripadao je onom naraštaju duhovnih velikana dvanaestoga stoljeća koji su, zahvaćeni evanđeoskim idealom, ostavljali privlačnosti svijeta kako bi u tišini šuma živjeli samo za Krista. Potjecao je iz pokrajine Anjou u Francuskoj. Nakon što je u mladosti osjetio prolaznost zemaljskih časti i bogatstava, u njegovo se srce nastanila duboka čežnja za savršenim nasljedovanjem Raspetoga.
Kako bi što potpunije i savršenije ispunio Gospodinove zapovijedi, Reginald se povukao u samotnu šumu Craon, na području Mélinaisa. U toj divljini načinio je siromašnu kolibu i započeo život u neprestanoj molitvi, strogom postu i tjelesnom mrtvljenju. Poput drevnih pustinjaka, danju je radio svojim rukama, a noći provodio u bdjenju i slavljenju Boga. Njegov je život bio posve usklađen s riječima Svetoga pisma: »Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu« (Mt 6,33Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.). Premda je bježao od svijeta, privučeni njegovom svetošću k njemu su počeli dolaziti drugi pobožni muževi, tražeći u njemu duhovnog vođu i učitelja savršenstva. Reginald ih je primao s očinskom ljubavlju, poučavajući ih evanđeoskoj poniznosti i ljubavi prema siromaštvu. Svoj je plodni zemaljski život dovršio svetom smrću u Mélinaisu, predavši dušu Stvoritelju.
Čuda
Sveti je Reginald za života bio obdaren darom proroštva i duhovnoga gledanja. Prodirao je u tajne ljudskih srdaca, otkrivajući onima koji su mu dolazili njihove skrivene grijehe i privodeći ih iskrenom pokajanju. Predaja prenosi da su se u šumi u kojoj se nastanio događali čudesni znakovi: divlje su mu ptice slijetale na ruke i hranile se, a bolesnici koji su pili vodu s izvora što ga je Reginald blagoslovio zadobivali su zdravlje. Nakon njegove smrti mnogi su po njegovu zagovoru osjetili utjehu u teškim nevoljama.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Reginalda slavi se 17. rujna. Njegovo se ime s poštovanjem spominje u crkvama pokrajine Anjou, a grob mu je kroz naraštaje bio mjesto pobožnosti lokalnoga puka. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao pustinjak u jednostavnoj haljini, u dubokoj šumi, s križem i otvorenom knjigom Svetoga pisma u ruci. Zaštitnik je pustinjaka, redovnika samotnika i onih koji traže tišinu za razmatranje Božje riječi.
Isti dan, 17. rujna, slave se i
- Blaženi Sigismund Feliks Feliński, biskup 19. stoljeće
- Sveta Hildegarda iz Bingena, djevica i crkvena naučiteljica 12. stoljeće
- Sveta Kolumba Kordopska, djevica i mučenica 9. stoljeće
- Sveti Emanuel Nguyễn Văn Triệu, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Franjo Marija od Camporossa, redovnik 19. stoljeće
- Sveti Lambert od Maastrichta, biskup i mučenik 8. stoljeće
- Sveti Petar de Arbués, prezbiter i mučenik 15. stoljeće
- Sveti Robert Bellarmino, biskup i crkveni naučitelj 17. stoljeće
- Sveti Roding od Beaulieua, opat 7. stoljeće
- Sveti Satir od Milana, pravnik 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Ventura Solsona, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Kerubin Testa, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Sigismund Sajna, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Timotej Valero Pérez, prezbiter i mučenik 20. stoljeće