SVETAC · BISKUP
Sveti Luka od Melicuccà
- Spomendan
- 10. prosinca
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1114.
Život
Sveti Luka rodio se u Melicuccà u Kalabriji u jedanaestom stoljeću, u pobožnoj obitelji grčkoga obreda. Od rane mladosti bio je privučen strogim monaškim životom, te je stupio u bazilijanski redovnički red koji je u to vrijeme cvao na jugu Italije. U samostanu se istaknuo izvanrednom poniznošću, poslušnošću, strogim postom i trajnim razmatranjem Božje riječi.
Kasnije se povukao u potpunu pustinjačku samoću, želeći nesmetano razgovarati s Bogom. No svjetlo njegove svetosti nije moglo ostati skriveno. Privučeni njegovim duhovnim vodstvom, mnogi su mladići dolazili k njemu tražeći put spasenja. Luka je stoga u blizini Melicuccà utemeljio samostan posvećen svetom Nikoli, postavši njegov iguman i mudar odgojitelj monaha. Učio je svoju duhovnu braću da monaški život mora biti neprestana molitva, ali i služenje siromašnima kroz rad vlastitih ruku.
Zbog njegova svetačkog ugleda, izabran je za biskupa drevnoga grada Isola u Kalabriji. Premda je nevoljko napustio tišinu samostana, kao biskup je pokazao neiscrpnu revnost. Bio je istinski otac siromaha, hranio je gladne, otkupljivao sužnje i obilazio najudaljenija sela svoje biskupije, poučavajući puk čistoj vjeri. Njegova biskupska kuća bila je uvijek otvorena potrebitima. U dubokoj starosti vratio se u svoj dragi samostan svetog Nikole u Melicuccà, gdje je u miru predao dušu Gospodinu 10. prosinca 1114. godine.
Čuda
Svetoga Luku pratio je glas velikog čudotvorca. Predaja svjedoči da je za vrijeme teške gladi u Kalabriji molitvom umnožio brašno u samostanu i nahranio stotine izgladnjelih seljaka. Također, njegovim su blagoslovom ozdravljali gubavci i opsjednuti, a divlje su životinje slušale njegove zapovijedi. Nakon njegove smrti izvor vode u blizini njegova samostana pokazao se ljekovitim za sve koji su s vjerom pili njegovu vodu, zazivajući ime svetoga Luke.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Luke slavi se 10. prosinca. Njegove se relikvije čuvaju i časte u crkvi u Melicuccà u Kalabriji, gdje je njegov kult duboko ukorijenjen. Prikazuje se u istočnom ili zapadnom biskupskom ruhu, s omoforom ili palijem, držeći križ i knjigu monaških pravila. Zaštitnik je mjesta Melicuccà te zaštitnik siromaha i redovnika koji teže obnovi zajedničkoga života.
Isti dan, 10. prosinca, slave se i
- Blaženi Antun Martín Hernández, prezbiter, i Augustin García Calvo, redovnik, mučenici 20. stoljeće
- Sveta Eulalija od Méride, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Edmund Gennings, prezbiter, i Swithin Wells, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Gemel iz Ankire, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Polidor Plasden, Eustahije White, prezbiteri, Brian Lacy, Ivan Mason i Sidnej Hodgson, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Gonzalvo Viñes Masip, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Grgur III., papa 8. stoljeće
- Sveti Ivan Roberts i blaženi Toma Somers, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Sveti Mauro Rimski, dječak i mučenik 4. stoljeće