Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 12. stoljeće › Životopisi › Sveti Bernard iz Clairvauxa

Sveti Bernard iz Clairvauxa
Klikni za povećanje
×
Sveti Bernard iz Clairvauxa
Sveti Bernard iz Clairvauxa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · OPAT I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Bernard iz Clairvauxa

Spomendan
20. kolovoza
Razdoblje
12. stoljeće
Smrt
1153.

Život

Sveti Bernard rodio se 1090. godine u Fontainesu blizu Dijona u Francuskoj, u plemićkoj obitelji Tescelina i svete Alete. Odgojen u pobožnosti, od rane je mladosti gajio osobitu ljubav prema Svetomu pismu i Blaženoj Djevici Mariji. Kada mu je umrla majka, unatoč svjetovnim privlačnostima i kušnjama, odlučio je napustiti svijet. Godine 1113. stupio je u novoosnovani samostan Cîteaux, povevši sa sobom tridesetoricu rođaka i plemića, čime je započeo procvat cistercitskoga reda.

Dvije godine kasnije, opat Stjepan Harding poslao je Bernarda da na posjedu u biskupiji Langres osnuje novi samostan, koji je Bernard nazvao Clairvaux (Svijetla dolina), postavši njegov prvi opat 25. lipnja 1115. godine. U Clairvauxu je živio u najstrožem postu i pokori, a samostan je ubrzo privukao stotine novih redovnika, uključujući njegova oca i svu braću. Iz Clairvauxa su ubrzo niknuli mnogi novi samostani diljem Europe.

Bernard je postao duhovni vođa čitave kršćanske Europe. Godine 1128. na saboru u Troyesu sastavio je pravila za vitezove templare. Kada je 1130. godine nastao crkveni raskol izborom protupape Anakleta II., Bernard je neustrašivo stao u obranu zakonitoga pape Inocenta II., putujući po Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, mireći gradove i vladare sve dok raskol nije dokrajčen. S jednakom je snagom branio pravovjerni crkveni nauk: na saboru u Sensu 1140. godine pobio je zablude Petra Abelarda, kojega je kasnije s ljubavlju primio i pomirio s Crkvom.

Kada je njegov duhovni sin postao papa Eugen III., Bernard mu je uputio djelo o dužnostima rimskoga biskupa te je na papin nalog vatreno propovijedao Drugi križarski rat za obranu svetih mjesta. Napisao je brojne teološke i mistične spise, među kojima se ističu tumačenje Pjesme nad pjesmama, rasprave o milosti i slobodnoj volji te velebne propovijedi u čast Blažene Djevice Marije. Iscrpljen pokorom i neumornim radom za Crkvu, preminuo je u Clairvauxu 20. kolovoza 1153. godine.

Čuda

Sveti Bernard bio je obdaren izvanrednim Božjim darovima čudesa i proroštva. Tijekom svojih putovanja po Europi molitvom i polaganjem ruku ozdravljao je slijepe, nijeme, uzete i teško bolesne, a zli su duhovi na njegovu zapovijed napuštali opsjednute, što je potvrđivalo božansko porijeklo njegova poslanja.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim 1174. godine, a papa Pio VIII. uvrstio ga je 1830. godine među crkvene naučitelje s naslovom Doctor Mellifluus (Medonosni naučitelj). Spomendan mu se slavi 20. kolovoza. Zaštitnik je cistercita, pčelara, voskara i propovjednika. U umjetnosti se prikazuje u bijelom cistercitskom habitu s knjigom, perom, pčelinjom košnicom ili oruđima muke Gospodnje.

Isti dan, 20. kolovoza, slave se i