SVETAC · OPAT I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Bernard iz Clairvauxa
- Spomendan
- 20. kolovoza
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1153.
Crkveni naučiteljiOpći rimski kalendarRedovnici i redovnice
Među najštovanijima: Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Bernard rodio se 1090. godine u Fontainesu blizu Dijona u Francuskoj, u plemićkoj obitelji Tescelina i svete Alete. Odgojen u pobožnosti, od rane je mladosti gajio osobitu ljubav prema Svetomu pismu i Blaženoj Djevici Mariji. Kada mu je umrla majka, unatoč svjetovnim privlačnostima i kušnjama, odlučio je napustiti svijet. Godine 1113. stupio je u novoosnovani samostan Cîteaux, povevši sa sobom tridesetoricu rođaka i plemića, čime je započeo procvat cistercitskoga reda.
Dvije godine kasnije, opat Stjepan Harding poslao je Bernarda da na posjedu u biskupiji Langres osnuje novi samostan, koji je Bernard nazvao Clairvaux (Svijetla dolina), postavši njegov prvi opat 25. lipnja 1115. godine. U Clairvauxu je živio u najstrožem postu i pokori, a samostan je ubrzo privukao stotine novih redovnika, uključujući njegova oca i svu braću. Iz Clairvauxa su ubrzo niknuli mnogi novi samostani diljem Europe.
Bernard je postao duhovni vođa čitave kršćanske Europe. Godine 1128. na saboru u Troyesu sastavio je pravila za vitezove templare. Kada je 1130. godine nastao crkveni raskol izborom protupape Anakleta II., Bernard je neustrašivo stao u obranu zakonitoga pape Inocenta II., putujući po Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, mireći gradove i vladare sve dok raskol nije dokrajčen. S jednakom je snagom branio pravovjerni crkveni nauk: na saboru u Sensu 1140. godine pobio je zablude Petra Abelarda, kojega je kasnije s ljubavlju primio i pomirio s Crkvom.
Kada je njegov duhovni sin postao papa Eugen III., Bernard mu je uputio djelo o dužnostima rimskoga biskupa te je na papin nalog vatreno propovijedao Drugi križarski rat za obranu svetih mjesta. Napisao je brojne teološke i mistične spise, među kojima se ističu tumačenje Pjesme nad pjesmama, rasprave o milosti i slobodnoj volji te velebne propovijedi u čast Blažene Djevice Marije. Iscrpljen pokorom i neumornim radom za Crkvu, preminuo je u Clairvauxu 20. kolovoza 1153. godine.
Čuda
Sveti Bernard bio je obdaren izvanrednim Božjim darovima čudesa i proroštva. Tijekom svojih putovanja po Europi molitvom i polaganjem ruku ozdravljao je slijepe, nijeme, uzete i teško bolesne, a zli su duhovi na njegovu zapovijed napuštali opsjednute, što je potvrđivalo božansko porijeklo njegova poslanja.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim 1174. godine, a papa Pio VIII. uvrstio ga je 1830. godine među crkvene naučitelje s naslovom Doctor Mellifluus (Medonosni naučitelj). Spomendan mu se slavi 20. kolovoza. Zaštitnik je cistercita, pčelara, voskara i propovjednika. U umjetnosti se prikazuje u bijelom cistercitskom habitu s knjigom, perom, pčelinjom košnicom ili oruđima muke Gospodnje.
Isti dan, 20. kolovoza, slave se i
- Blažena Marija Climent Mateu, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Sveta Marija De Mattias, djevica 19. stoljeće
- Sveti Bernard Tolomei, opat 14. stoljeće
- Sveti Filibert od Jumiègesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Samuel, prorok Stari zavjet
- Blaženi Ladislav Mączkowski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ljudevit Franjo Le Brun i Gervazije Brunel, prezbiteri i mučenici 13. stoljeće
- Blaženi Matija Cardona, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Leovigild i Kristofor, redovnici i mučenici 9. stoljeće
- Sveti Maksim od Chinona, učenik svetog Martina 5. stoljeće