SVETAC · OPAT
Sveti Stjepan Harding
- Spomendan
- 28. ožujka
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1134.
Život
Sveti Stjepan Harding rodio se u Sherborneu u Engleskoj oko sredine jedanaestoga stoljeća. Rano obrazovanje stekao je u samostanu Sherborne, a potom je nastavio studije u Parizu i Rimu. Vraćajući se iz Rima, posjetio je samostan Molesme i pod dojmom svetosti opata svetoga Roberta stupio u tu redovničku zajednicu. Ondje se posvetio strogom pokorničkom životu i postao jedan od glavnih podupiratelja opata Roberta. Godine 1098. bio je među dvadeset jednim monahom koji su pošli u Cîteaux kako bi obnovili izvorno monaško pravilo i utemeljili cistercitski red. Kada se sveti Robert vratio u Molesme, Stjepan je postao prior novoga samostana uz novoga opata Alberika. Nakon Alberikove smrti 1110. godine, Stjepan je izabran za trećega opata Cîteauxa. U to vrijeme zajednica je trpjela od nedostatka novih zvanja i siromaštva, no Stjepan je nepokolebljivo ustrajao na izvornoj strogoj opservanciji pravila svetoga Benedikta. Zabranio je vojvodi od Burgundije i njegovoj obitelji ulazak u samostanski klaustar, zbog čega je zajednica izgubila zaštitnika i bila prisiljena prositi za kruh. Preokret se dogodio 1112. godine kada je u samostan stupio mladi Bernard s trideset svojih drugova. Od tog trenutka nastupio je procvat novoga reda. Stjepan je već iduće godine osnovao novu zajednicu La Ferté, a prije svoje smrti utemeljio je ukupno dvanaest novih samostana. Uveo je stalež braće laika (konverza) kako bi se olakšao rad u samostanima. Kao izvanredan organizator, uspostavio je sustav generalnih kapitula i redovitih vizitacija te sastavio znamenitu Povelju ljubavi (Carta caritatis), temeljni ustav cistercitskoga reda koji je 1119. godine potvrdio papa Kalist II., osiguravajući jedinstvo pravila i bratske ljubavi među svim samostanima. Zbog starosti, bolesti i gubitka vida odrekao se opatske službe 1133. godine. Preminuo je u Cîteauxu 28. ožujka 1134. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Stjepan Harding pokopan je u samostanskom klaustru Cîteauxa u grobu svoga prethodnika Alberika. Cistercitski red časti ga kao svoga istinskog utemeljitelja i zakonodavca. Njegov spomendan u općem Rimskom martirologiju slavi se 28. ožujka, dok ga cisterciti slave 15. srpnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom cistercitskom habitu s opatskim štapom i knjigom Povelje ljubavi u ruci, često okružen monasima.
Isti dan, 28. ožujka, slave se i
- Blažena Ivana Marija de Maillé, udovica 15. stoljeće
- Blaženi Antun Patrizi, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Kristofor Wharton, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Guntram, kralj 6. stoljeće
- Sveti Hilarion Peleketski, opat 9. stoljeće
- Sveti Konon iz Nasa, monah 13. stoljeće
- Sveti Proterije Aleksandrijski, biskup i mučenik 5. stoljeće
- Blažena Renata Marija Feillatreau, mučenica 18. stoljeće
- Sveti Ćiril, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Josip Sebastijan Pelczar, biskup 20. stoljeće
- Sveti Kastor, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Prisko, Malho i Aleksandar, mučenici 3. stoljeće