Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 12. stoljeće › Životopisi › Sveti Anselmo Canterburyjski

Sveti Anselmo Canterburyjski
Klikni za povećanje
×
Sveti Anselmo Canterburyjski
Sveti Anselmo Canterburyjski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Anselmo Canterburyjski

Spomendan
21. travnja
Razdoblje
12. stoljeće
Smrt
1109.

Život

Sveti Anselmo rodio se oko 1033. godine u Aosti, na granici Burgundije i Lombardije. Njegov otac Gundulf bio je plemeniti Langobard, a majka Ermenberga pobožna kršćanka koja je u djetetovu dušu usadila prve klice vjere i ljubavi prema Bogu. Odmalena se odlikovao bistrinom uma i čežnjom za nebeskim stvarima. Gledajući visoke alpske vrhunce koji su okruživali njegov dom, mali je Anselmo u svojoj nevinoj dječjoj mašti zamišljao da se na tim vrhovima nalazi dvor velikoga Kralja, Boga. Njegov životopisac Eadmer zabilježio je viđenje iz Anselmova djetinjstva: dječak je usnio da se uspinje na vrh planine u Božji dvor, gdje ga je sam Gospodin primio s očinskom blagošću i nahranio ga najbjeljim kruhom. Nakon majčine smrti i očeva strogog protivljenja njegovoj želji za posvećenim životom, Anselmo je zapao u mladenačke nemire, no ubrzo je napustio roditeljski dom i pješice prešao Alpe.

Nakon godina lutanja po Francuskoj došao je u Normandiju, u slavnu opatiju Bec, privučen učenošću tamošnjega priora Lanfranca. Godine 1060. Anselmo je obukao benediktinski habit. Nakon tri godine postao je priorom, a 1078. godine, poslije smrti utemeljitelja Herluina, izabran je za opata Beca. Njegovo vodstvo odlikovalo se blagošću, dubokim razumijevanjem ljudske duše i neiscrpnim strpljenjem. U miru samostana nastala su njegova najslavnija filozofska i teološka djela, poput »Monologiona« i »Proslogiona«, u kojima je postavio načelo vjere koja traži razumijevanje (fides quaerens intellectum).

Kada je 1089. godine umro nadbiskup Lanfranc, engleski kralj Vilim Riđi ostavio je canterburyjsku stolicu praznom kako bi pljačkao crkvene prihode. No kada se kralj 1093. godine teško razbolio, u strahu od smrti imenovao je Anselma za nadbiskupa. Anselmo se s plačem opirao toj časti, svjestan križa koji ga čeka, no na silu su ga odvukli do kraljeve postelje i gurnuli mu biskupski štap u stisnutu šaku. Posvećen je 4. prosinca 1093. godine.

Kao nadbiskup Canterburyja, Anselmo se morao suočiti s kraljevom pohlepom i samovoljom. Kralj je tražio novac i otimao crkvena dobra, a povrh svega pokušao je spriječiti Anselma da prizna zakonitoga papu Urbana II.. Na saboru u Rockinghamu 1095. godine Anselmo je nepokolebljivo branio prvenstvo Rimskoga biskupa, svjedočeći da poslušnost Petrovu nasljedniku stoji iznad svih zemaljskih vlasti. Zbog nepokolebljive obrane crkvene slobode, Anselmo je 1097. godine morao poći u progonstvo. U Rimu ga je papa primio s najvišim počastima, a na saboru u Bariju 1098. godine Anselmo je pred istočnim i zapadnim ocima sjajno obranio katolički nauk o izlaženju Duha Svetoga od Oca i Sina (Filioque). U progonstvu je dovršio i svoje glasovito djelo »Cur Deus homo« (Zašto je Bog postao čovjekom).

Nakon kraljeve smrti novi vladar Henrik I. pozvao ga je natrag, no uskoro je ponovno izbio spor oko investiture, te je Anselmo još jednom morao podnijeti gorčinu progonstva. Tek nakon što je kralj popustio, sveti se pastir vratio u Canterbury. Iscrpljen naporima, postovima i bolestima, okružen svojom redovničkom braćom, preminuo je na Veliku srijedu, 21. travnja 1109. godine.

Čuda

Sveti je Anselmo bio obdaren darom suza i dubokoga mističnog gledanja. Za njegova boravka u progonstvu u Italiji, u selu Schiavi, po njegovoj je molitvi u stijeni provreo izvor pitke vode koji je mještanima trajno služio i bio izvor mnogih ozdravljenja. Eadmer svjedoči da je Anselmo posjedovao iznimnu vlast nad stvorenjima i zlim silama: jednom je prilikom spasio progonjenoga zeca koji se sklonio pod noge njegova konja, zapovjedivši lovačkim psima da se zaustave, što su oni smjesta poslušali. Nakon njegove blažene smrti na njegovu su se grobu u Canterburyju događala čudesna ozdravljenja bolesnika, slijepih i uzetih.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Anselma slavi se 21. travnja. Njegovo je tijelo položeno u katedrali u Canterburyju. Papa Klement XI. proglasio ga je 1720. godine crkvenim naučiteljem zbog njegove izvanredne mudrosti i neprocjenjivog doprinosa teologiji. Nazivaju ga ocem skolastike i marijanskim naučiteljem. Prikazuje se u nadbiskupskom ruhu s palijem, s perom i knjigom u ruci, ili s lađom koja simbolizira Crkvu koju je hrabro branio u olujama progonstva. Zaštitnik je teologa, filozofa, odgojitelja i rodnoga grada Aoste.

Isti dan, 21. travnja, slave se i