SVETAC · OPAT
Sveti Robert iz Molesmea
- Spomendan
- 17. travnja
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1111.
Život
Sveti Robert rodio se oko 1029. godine u pokrajini Champagne u Francuskoj, od plemenitih roditelja Thierryja i Ermengarde. Već u dobi od petnaest godina stupio je u benediktinski novicijat u opatiji Montier-la-Celle blizu Troyesa, gdje je kasnije postao prior. Godine 1068. izabran je za opata samostana svetog Mihaela u Tonnerreu, no naišavši na otpor redovnika prema obnovi samostanske stege, 1071. godine povukao se natrag u Montier-la-Celle te preuzeo upravu priorata Saint-Ayoul u Provinsu.
Za to vrijeme skupina pustinjaka iz šume Collan zatražila je od pape Grgura VII. da im Roberta dodijeli za duhovnog vođu. Papa je udovoljio njihovoj molbi, te ih je Robert 1074. godine uveo u redovnički život. Kako je boravište u Collanu bilo neprikladno, Robert je krajem 1075. godine utemeljio novi samostan u Molesmeu. Tamo je vladalo izvorno siromaštvo, a redovnici su živjeli od rada svojih ruku. Privučen Robertovom svetošću, k njemu je 1082. godine došao i sveti Bruno, kasniji utemeljitelj kartuzijanaca, kako bi se stavio pod njegovo vodstvo. No s vremenom su darovnice obogatile samostan, a s bogatstvom se uvukla i popustljivost. Robertovi pokušaji da vrati prvotnu strogost naišli su na oštar otpor braće.
Čeznući za jednostavnijim, strožim i doslovnim obdržavanjem Pravila svetoga Benedikta, Robert je s dopuštenjem papinskoga legata Huga iz Lyona napustio Molesme. U pratnji dvadeset i jednoga vjernog redovnika, među kojima su bili sveti Alberik i sveti Stjepan Harding, došao je u močvarnu i pustu šumu Cîteaux. Ondje je na blagdan svetoga Benedikta, 21. ožujka 1098. godine, osnovao Novi samostan i postao njegov prvi opat. Time je položen temelj cistercitskome redu. Međutim, redovnici iz Molesmea, shvativši što su izgubili, zatražili su posredovanje pape Urbana II., pa se Robert iz poslušnosti morao vratiti u Molesme. Ostatak života proveo je mudro vodeći matični samostan, koji je pod njegovom rukom procvjetao u istinsko žarište duhovnosti. Preminuo je u miru 17. travnja 1111. godine.
Čuda
Sveti je Robert od rane mladosti bio obdaren nadnaravnim milostima. Majka Ermengarda imala je prije njegova rođenja viđenje u kojemu joj je naviješteno da nosi dijete koje će biti sjajna zvijezda Crkve i duhovni otac mnogih redovnika. Predaja svjedoči da je Robert molitvom smirivao razdor među redovnicima i ozdravljao bolesne koji su dolazili na samostanska vrata proseći milostinju. Na njegovu su se grobu u Molesmeu događala brojna čudesa ozdravljenja, što je potvrdilo njegovu svetost pred cijelom Crkvom.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Roberta slavi se 17. travnja, a u nekim se liturgijskim kalendarima časti 29. travnja ili zajedno sa svetim Alberikom i svetim Stjepanom Hardingom 26. siječnja. Papa Honorije III. odobrio je njegovo štovanje 1222. godine, koje je ubrzo prošireno na čitavu Crkvu. Njegove se relikvije čuvaju u župnoj crkvi u Molesmeu. U ikonografiji se prikazuje kao benediktinski i cistercitski opat s palicom, knjigom Pravila u ruci ili s prstenom koji mu na prst stavlja Presveta Bogorodica. Zaštitnik je cistercita i redovnika koji traže savršeniji put molitve i rada.
Isti dan, 17. travnja, slave se i
- Blažena Klara Gambacorti, redovnica 15. stoljeće
- Blažena Marija Ana od Isusa Navarro de Guevara, djevica 17. stoljeće
- Blaženi Jakov iz Cerqueta, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Akacije Melitenski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Donan s Eigga, opat, i pedeset i četiri druga, mučenici 7. stoljeće
- Sveti Inocent od Tortone, biskup 4. stoljeće
- Sveti Pantagat od Viennea, biskup 6. stoljeće
- Blažena Katarina Tekakwitha, djevica 17. stoljeće
- Blaženi Henrik Heath, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Ilija, prezbiter, Pavao i Izidor, redovnici, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Petar, đakon, i Hermogen, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Robert od La Chaise-Dieu, opat 11. stoljeće
- Sveti Šimun bar Sabas, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ustazad i mnogi drugi perzijski mučenici, mučenici 4. stoljeće