Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Jakov iz Cerqueta

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Jakov iz Cerqueta

Spomendan
17. travnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1366.

Život

Blaženi Jakov iz Cerqueta rodio se 1285. godine u mjestu Cerqueto u Umbriji. Od ranoga djetinjstva pokazivao je nesvakidašnju privrženost molitvi, tišini i evanđeoskim krepostima, kloneći se ispraznosti i buke svijeta. Vođen unutrašnjim poticajem Duha Svetoga, u mladosti je stupio u Red pustinjaka svetoga Augustina u samostanu u susjednoj Perugiji.

Nakon položenih redovničkih zavjeta i svećeničkoga ređenja, Jakov se posvetio uzornom samostanskom životu. Njegov se dan sastojao od neprestane molitve, razmatranja Svetoga pisma i bratskoga služenja u samostanu. Osobito se isticao u radosnom i krotkom podnošenju teških tjelesnih slabosti i bolesti koje su ga pratile tijekom zemaljskoga života. U svakoj je boli prepoznavao udio u Kristovu križu te je subraći i vjernicima pružio nezaboravan primjer vedrine duha usred tjelesne patnje. Nakon svetoga i ustrajnog redovničkog hoda blago je predao svoju dušu Gospodinu u Perugiji, 17. travnja 1366. godine.

Čuda

Gospodin je blaženoga Jakova obdario darom čudotvorstva još za njegova života. Prema postojanoj predaji, dok je u samostanskoj crkvi u Perugiji pobožno slavio svetu misu, bučno kreketanje žaba u obližnjemu samostanskom ribnjaku ometalo je sabranost braće i vjernika. Blaženi je Jakov izišao, načinio nad vodom znak svetoga križa i zapovjedio im da ušute u ime Božje, nakon čega su žabe smjesta umukle i više nikada nisu ometale bogoslužje. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu događala mnoga uslišanja i ozdravljenja.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Jakova stoljećima se s velikom pobožnošću čuvalo u crkvi svetoga Augustina u Perugiji, a 21. travnja 1956. godine svečano je preneseno u njegovo rodno Cerqueto, gdje se i danas časti.

Papa Lav XIII. potvrdio je njegovo pradavno štovanje dekretom od 10. lipnja 1895. godine, dodijelivši mu naslov blaženika. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se na dan njegova prelaska u vječnost, 17. travnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u crnom augustinskom habitu, često s raspelom ili krunicom, kao trajni uzor redovničke poslušnosti, sabranosti i radosnoga podnošenja bolesti.

Isti dan, 17. travnja, slave se i