SVETICA · DJEVICA
Sveta Julijana Falconieri
- Spomendan
- 19. lipnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1341.
Život
Sveta Julijana Falconieri rođena je oko 1270. godine u Firenci, u uglednoj i bogatoj trgovačkoj obitelji Falconieri. Njezini su roditelji vlastitim imetkom financirali gradnju crkve Santissima Annunziata, a njezin stric, sveti Aleksije Falconieri, bio je jedan od sedmorice svetih utemeljitelja Reda slugu Marijinih (servita). Odgajana u ozračju tolike svetosti, Julijana je od najranije dobi prezirala svjetovnu raskoš i nakit, posvetivši se molitvi i čistoći srca.
Kada je stasala za udaju, odlučno je odbila sve ponuđene prosce. Oko 1285. godine primila je habit trećega reda iz ruku svetoga Filipa Benizija, generalnoga priora servita. Sve do majčine smrti ostala je u obiteljskoj kući, strogo živeći po evanđeoskim savjetima poslušnosti, siromaštva i savršene čistoće. Nakon majčina preminuća, Julijana se 1305. godine s nekoliko pobožnih žena povukla u zajednički dom, čime je udaren temelj prvoj ženskoj zajednici trećoredica slugu Marijinih. Zbog osobitoga crnog plašta s kratkim rukavima koji su nosile kako bi lakše posluživale patnike, narod ih je prozvao »mantelate«.
Julijana je zajednicu vodila punih trideset i pet godina s neizmjernom majčinskom ljubavlju. Svakodnevno je obilazila gradske bolnice i siromašne domove, previjala rane gubavcima i bolesnima te hranila gladne. Svoju djelotvornu ljubav crpila je iz neprekidnoga klanjanja i žarke pobožnosti prema muci Isusa Krista i žalostima Blažene Djevice Marije. Posljednjih godina života trpjela je od teške želučane bolesti zbog koje nije mogla zadržati nikakvu hranu u tijelu. Na smrtnoj postelji, slomljena od bola i tužna što zbog neprestana povraćanja ne može blagovati svetu pričest, zamolila je svećenika da joj na prsa, preko čistoga tjelesnika, položi posvećenu hostiju. U tom trenutku sveta je hostija čudesno nestala, a Julijana je s anđeoskim mirom na licu izdahnula 19. lipnja 1341. godine. Kada su sestre prale njezino tijelo, pronašle su na koži njezinih prsa, na mjestu srca, utisnut jasan biljeg raspetoga Krista, istovjetan liku s posvećene hostije.
Čuda
Euharistijsko čudo na njezinoj samrtnoj postelji ostalo je trajno upisano u liturgijsku baštinu Crkve. Nestanak hostije i utiskivanje euharistijskoga biljega na njezino tijelo pred očima prisutnih svjedoka potvrdili su njezino mistično sjedinjenje s Kristovim Srcem. Nakon njezine smrti na njezinu su se grobu događala mnoga čudesna ozdravljenja bolesnika koji su se utjecali njezinu zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Julijanu Falconieri blaženom je proglasio papa Inocent XI. 1678. godine, a svetom ju je svečano kanonizirao papa Klement XII. 16. lipnja 1737. godine, proširivši njezin spomen na čitavu Crkvu. Spomendan joj se slavi 19. lipnja. Njezino tijelo počiva u bazilici Santissima Annunziata u Firenci, ispod oltara Presvetoga Sakramenta. Veliki mramorni kip svete Julijane kao utemeljiteljice reda resi baziliku svetoga Petra u Rimu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u crnom servitskom habitu s bijelim velom, sa sjajnom hostijom utisnutom na prsima iznad srca. Zaštitnica je redovnica servitki i bolesnika koji pate od teških želučanih bolesti i tjelesnih boli.
Isti dan, 19. lipnja, slave se i
- Blaženi Sebastijan Newdigate, Humfrid Middlemore i Vilim Exmew, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Toma Woodhouse, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Deodat od Neversa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Gervazije i Protazije, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Remigije Isoré i Modest Andlauer, prezbiteri i mučenici 19. stoljeće
- Sveti Romuald, opat 11. stoljeće
- Blažena Mihelina iz Pesara, udovica 14. stoljeće
- Blaženi Gerland, vitez 13. stoljeće
- Sveta Hildomarka, opatica 7. stoljeće
- Sveti Lambert iz Zaragoze, mučenik 4. stoljeće