Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Joakim Piccolomini

Blaženi Joakim Piccolomini
Klikni za povećanje
×
Blaženi Joakim Piccolomini
Blaženi Joakim Piccolomini. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · REDOVNIK

Blaženi Joakim Piccolomini

Spomendan
16. travnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1305.

Život

Blaženi Joakim Piccolomini rodio se 1258. godine u Sieni, u uglednoj plemićkoj obitelji Pelacani, koja se kasnije povezala sa slavnom lozom Piccolomini. Od najranijega djetinjstva odlikovao se iznimnom pobožnošću i posebnom ljubavlju prema Blaženoj Djevici Mariji. Njegova najveća radost bila je molitva Anđeoskoga pozdravljenja pred slikom Gospe Žalosne. Već kao dječak pokazivao je duboku samilost prema siromasima i patnicima: dijelio im je vlastitu odjeću i džeparac te poticao roditelje da uvećaju milostinju. Kada ga je otac jednom opomenuo da bi pretjerana darežljivost mogla osiromašiti obitelj, Joakim mu je ponizno odgovorio kako je od njega naučio da se milostinja daje samome Isusu Kristu u liku prosjaka, upitavši kako se Kristu išta može uskratiti i čemu služi bogatstvo ako ne za stjecanje nebeskoga blaga. Ganuti je otac zaplakao od radosti zbog sinovljeve zrele vjere.

U dobi od četrnaest godina Joakim je napustio svjetovni sjaj i stupio u Red slugu Blažene Djevice Marije (servite) kao brat laik, postavši duhovni učenik svetoga Filipa Benizija. Uzeo je redovničko ime Joakim u čast oca Blažene Djevice Marije. U samostanu je postao uzor poniznosti, poslušnosti i molitve. Subotom se potpuno suzdržavao od hrane časteći Sedam žalosti Majke Božje. Braća su ga poticala na studij i primanje svećeničkoga reda, no on je u svojoj dubokoj skrušenosti sebe smatrao nedostojnim, želeći do kraja života ostati jednostavni poslužitelj kod oltara i sluga svima.

Kasnije je poslan u samostan u Arezzu. Ondje je susreo mladića koji je trpio od teških napadaja padavice. Budući da ga nije mogao utješiti riječima, Joakim je u žarkoj molitvi zamolio Boga da tu tešku bolest uzme na sebe kako bi bolesnik ozdravio. Molitva mu je bila uslišana: na svetkovinu Velike Gospe, dok je služio kod oltara u Arezzu, pao je na zemlju pogođen napadajem bolesti, primivši križ trpljenja iz ljubavi prema bližnjemu. Braća su ga potom vratila u rodnu Sienu kako bi ga njegovala. Pred samu smrt ponovno mu se ukazala Majka Božja, a Joakim ju je ponizno zamolio za milost da umre na isti dan na koji je umro Gospodin Isus. Djevica Marija obećala mu je da će mu želja biti ispunjena. Na Veliki petak, 10. travnja 1305. godine, dok se u crkvi pjevala Muka po Ivanu, upravo na riječi Evanđelja: »I prignuvši glavu, predade duh« (Iv 19,30Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh.), blaženi je Joakim blago usnuo u Gospodinu.

Čuda

Predaja bilježi više ukazanja Majke Božje blaženom Joakimu tijekom njegova života. U mladosti mu se ukazala pozivajući ga u red servita, a drugi put došla mu je s dvjema krunama u rukama: rubinskom krunom kao nagradom za njegovo suosjećanje s njezinim žalostima i bisernom krunom za neokaljano djevičanstvo koje joj je zavjetovao. Bio je poznat po krotkosti i skladu sa stvorenim svijetom, pa su mu ptice često slobodno slijetale na ruke. U trenutku njegove blažene smrti na Veliki petak cijela se samostanska crkva u Sieni čudesno ispunila nezemaljskim svjetlom i zamamnim miomirisom.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Joakima Piccolominija počiva u bazilici Santa Maria dei Servi u Sieni, nasuprot oltara blaženoga Franje Patrizija. Papa Pavao V. potvrdio je njegovo štovanje 21. ožujka 1609. godine, a papa Pio XI. svečano ga je uvrstio u popis blaženika 9. siječnja 1926. godine. U Rimskom martirologiju njegov se liturgijski spomendan slavi 16. travnja. Osobito se svečano časti u Sieni i Arezzu te u cijelome redu servita. Vjernici mu se utječu kao posebnom nebeskom zaštitniku i zagovorniku protiv padavice (epilepsije). U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u crnom habitu slugu Marijinih držeći u ruci knjigu molitava i bijeli cvijet ljiljana, često s likom Gospe Žalosne.

Isti dan, 16. travnja, slave se i