Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blažena Doroteja iz Montaua

Blažena Doroteja iz Montaua
Klikni za povećanje
×
Blažena Doroteja iz Montaua
Blažena Doroteja iz Montaua. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · UDOVICA I PUSTINJAKINJA

Blažena Doroteja iz Montaua

Spomendan
25. lipnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1394.

Život

Blažena Doroteja iz Montaua rođena je 6. veljače 1347. godine u selu Groß Montau pokraj Malborka u Pruskoj, u imućnoj obitelji nizozemskoga doseljenika i seljaka Willema Swartea. Već od ranoga djetinjstva pokazivala je osobitu sklonost molitvi, strogome postu i tjelesnomu mrtvljenju. Kada joj je bilo sedamnaest godina, roditelji su je protiv njezine volje udali za znatno starijega oružara i mačara Adalberta iz Gdanjska, čovjeka nagle i prijeke naravi.

Bračni život s Adalbertom bio je za Doroteju dugotrajan križ ispunjen nerazumijevanjem, grubostima i zlostavljanjem. U braku je rodila devetero djece, no samo je jedno dijete, kći Gertruda, preživjelo djetinjstvo i zarazne bolesti te kasnije stupilo među benediktinke u Chełmnu. Četvero djece umrlo je u ranoj dobi, a preostalih četvero pokosila je strašna kuga 1383. godine. Doroteja je sve te udarce i muževu okrutnost podnosila s nadnaravnom blagošću, poniznošću i neprestanom molitvom, obilazeći svakodnevno crkve u Gdanjsku i vršeći djela kršćanskoga milosrđa. Njezina ustrajna krotkost naposljetku je omekšala muževo srce: Adalbert se obratio te su se 1380. godine oboje zavjetovali na život u bračnoj čistoći. Prodali su imovinu i zajedno pošli na pobožna hodočašća u Köln, Aachen i švicarski Einsiedeln. Dok se Doroteja, uz muževo dopuštenje, nalazila na hodočašću u Rimu 1390. godine, Adalbert je preminuo.

Kao udovica, Doroteja se u ljeto 1391. godine nastanila u Marienwerderu (današnjem Kwidzynu u Poljskoj), gdje joj je duhovni vođa postao učeni teolog i dekan katedralnoga kaptola fra Ivan iz Marienwerdera. Uz dopuštenje mjesnoga biskupa i Teutonskoga reda, 2. svibnja 1393. godine dala se svečano zazidati kao zatvornica u malu ćeliju prislonjenu uz južni zid katedralnoga kora, s malenim prozorom koji je gledao izravno prema oltaru. U toj strogoj klauzuri provela je ostatak zemaljskoga života u trajnoj molitvi, postu, svakodnevnoj svetoj pričesti i razmatranju muke Kristove, pružajući kroz prozorčić riječi duhovne utjehe i savjeta mnoštvu koje joj je hrlilo. Preminula je u Gospodinu u svojoj ćeliji u Marienwerderu, 25. lipnja 1394. godine.

Čuda

Život blažene Doroteje bio je prožet uzvišenim mističnim zanosima, viđenjima i proroštvima, koja je njezin ispovjednik Ivan potanko zabilježio u latinskim i njemačkim djelima, osobito u spisu zvanom Septililium. Od rane mladosti nosila je na tijelu bolne rane slične Kristovim stigmatama, a primila je i dar mističnih strelica božanske ljubavi koje su joj prožimale dušu. Prema predaji, u siječnju 1385. godine u viđenju joj je Gospodin Isus Krist darovao novo srce, a u rujnu 1393. godine doživjela je otajstvo mističnih zaruka s Kristom. Imala je proročki uvid u nebeske stvarnosti te je unaprijed upozoravala na pogibelji i opasnosti. Nakon njezine smrti na njezinu su se grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja, o kojima su pred crkvenim vlastima posvjedočila stotine svjedoka.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blažene Doroteje unutar katedrale u Marienwerderu smjesta je postao stjecište hodočasnika, a narod ju je spontano počeo častiti kao nebesku zaštitnicu Pruske i Pomeranije. Iako je crkveni postupak započet već 1396. i 1405. godine bio prekinut, njezino je štovanje stoljećima ostalo živo. Papa Pavao VI. svečano je potvrdio njezino pradavno štovanje 9. siječnja 1976. godine, uvrstivši je u popis blaženika Katoličke Crkve.

Njezin liturgijski spomendan slavi se na dan njezina prijelaza u nebo, 25. lipnja. U kršćanskoj umjetnosti blažena Doroteja iz Montaua prikazuje se u odijelu zatvornice s velom, držeći u ruci knjigu svojih viđenja, krunicu i pet strelica koje označavaju Kristove rane i njezine stigmate. Zaštitnica je Pruske, Pomeranije, zatvornica, zlostavljanih žena, majki koje tuguju za preminulom djecom i kršćanskih supruga.

Isti dan, 25. lipnja, slave se i