Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Sveti Rok

Sveti Rok
Klikni za povećanje
×
Sveti Rok
Sveti Rok. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · HODOČASNIK

Sveti Rok

Spomendan
16. kolovoza
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1327.

Život

Sveti Rok rođen je u Montpellieru u južnoj Francuskoj oko 1295. godine (prema kasnijim izvorima oko 1348.) u plemićkoj obitelji gradskoga upravitelja. Njegovi roditelji, Ivan i Libera, dugo su molili za porod, te su njegov dolazak na svijet primili kao dar s neba. Dijete je od rođenja na prsima nosilo neobičan crveni biljeg u obliku križa. Odgojen u dubokoj pobožnosti, rano je osjetio poziv na potpuno posvećenje Bogu. Kada je u dobi od oko dvadeset godina ostao bez oba roditelja, donio je radikalnu evanđeosku odluku: sva svoja nasljedstva i dobra razdijelio je siromasima, prepustio upravu grada ujaku, obukao siromaško hodočasničko odijelo i pješice krenuo na hodočašće u Rim.

Ulazeći u Italiju, Rok je naišao na strašne prizore: zemljom je harala crna smrt, kuga koja je odnosila tisuće života. Umjesto da bježi pred zarazom, mladi je hodočasnik zastao u Acquapendenteu i dragovoljno pošao u bolnicu dvoriti najteže bolesnike. Znakom svetoga križa i polaganjem ruku čudesno je liječio bolesnike od kuge. Nastavio je put kroz Cesenu, Rimini i druga mjesta, svuda donoseći ozdravljenje i utjehu. Stigavši u Rim, tri je godine nesebično posluživao bolesne u bolnici Santo Spirito, izliječivši i jednoga kardinala. Na povratku u domovinu posjetio je Mantovu, Modenu i Parmu, posvuda dvoreći okužene.

U Piacenzi se, poslužujući bolesne u bolnici, i sam zarazio kugom. Kako ne bi bio nikome na teret i kako ne bi prenosio zarazu, odvukao se u napuštenu šumu blizu Sarmata i ondje sklonio u kolibu od granja. U toj osami, trpeći strašne bolove od kužnih rana na nozi, Rok se pouzdavao samo u Boga. Gospodin ga nije ostavio: iz suhe zemlje potekao je izvor svježe vode, a lovački pas mjesnoga plemića Gottarda Pallastrellija svakodnevno mu je iz dvorca donosio komad kruha i lizao njegove gnojne rane. Slijedeći psa, plemić je pronašao bolesnoga hodočasnika, prihvatio ga, pobrinuo se za njega te se i sam obratio na pokornički život.

Nakon što je čudesno ozdravio od kuge, Rok se uputio prema domovini. Stigavši u sjevernu Italiju, u gradu Vogheri (prema nekim predajama u samom Montpellieru), zatekao se usred ratnih sukoba. Zbog izmučenoga izgleda, neprepoznatljivosti i odbijanja da otkrije svoje plemićko ime kako bi sačuvao evanđeosku poniznost, uhićen je pod sumnjom da je neprijateljski uhoda. Bačen je u mračnu tamnicu, gdje je u šutnji, postu i molitvi proveo punih pet godina, prikazujući svoje muke Bogu. Preminuo je u zatvorskoj ćeliji u noći na 16. kolovoza, a prepoznat je tek nakon smrti po crvenom križnom biljegu na prsima i dokumentima pronađenima uza nj.

Čuda

Sveti je Rok bio proslavljen nebrojenim čudesnim ozdravljenjima za života i nakon smrti. Gdje god bi se pojavio, činio je znak križa nad kužnim bolesnicima i oni bi u trenu potpuno ozdravljali, a pošasti su se povlačile iz gradova. Prema drevnoj predaji, nakon njegove smrti u tamnici je pronađena nebeska poruka ispisana zlatnim slovima, kojom je Bog obećao da nitko tko se u vremenu pošasti s vjerom utekne zagovoru svetoga Roka neće biti prepušten propasti od kuge. Godine 1414., za vrijeme Općega sabora u Konstanci, kada je u gradu buknula kuga, saborski su oci odredili javne molitve i procesije sa slikom svetoga Roka, te je opaka bolest u trenu prestala.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Rok je najpoznatiji i najčešće zazivani zaštitnik protiv kuge, zaraznih bolesti i epidemija u kršćanskome svijetu. Papa Urban VIII. odobrio je njegov liturgijski časoslov, a papa Pavao III. osnovao je bratovštinu pod njegovom zaštitom. Spomendan mu se u Katoličkoj Crkvi slavi 16. kolovoza. Njegove su relikvije 1485. godine svečano prenesene u Veneciju, gdje počivaju u veličanstvenoj crkvi San Rocco. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao mladi hodočasnik s putničkim štapom, ogrtačem, tikvicom i školjkom, koji prstom pokazuje na ranu od kuge na bedru, dok uz njegove noge stoji vjerni pas noseći kruh u zubima. Zaštitnik je bolesnika, invalida, liječnika, kirurga, zatočenika, pasa i domaćih životinja.

Isti dan, 16. kolovoza, slave se i