SVETAC · HODOČASNIK
Sveti Rok
- Spomendan
- 16. kolovoza
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1327.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Rok rođen je u Montpellieru u južnoj Francuskoj oko 1295. godine (prema kasnijim izvorima oko 1348.) u plemićkoj obitelji gradskoga upravitelja. Njegovi roditelji, Ivan i Libera, dugo su molili za porod, te su njegov dolazak na svijet primili kao dar s neba. Dijete je od rođenja na prsima nosilo neobičan crveni biljeg u obliku križa. Odgojen u dubokoj pobožnosti, rano je osjetio poziv na potpuno posvećenje Bogu. Kada je u dobi od oko dvadeset godina ostao bez oba roditelja, donio je radikalnu evanđeosku odluku: sva svoja nasljedstva i dobra razdijelio je siromasima, prepustio upravu grada ujaku, obukao siromaško hodočasničko odijelo i pješice krenuo na hodočašće u Rim.
Ulazeći u Italiju, Rok je naišao na strašne prizore: zemljom je harala crna smrt, kuga koja je odnosila tisuće života. Umjesto da bježi pred zarazom, mladi je hodočasnik zastao u Acquapendenteu i dragovoljno pošao u bolnicu dvoriti najteže bolesnike. Znakom svetoga križa i polaganjem ruku čudesno je liječio bolesnike od kuge. Nastavio je put kroz Cesenu, Rimini i druga mjesta, svuda donoseći ozdravljenje i utjehu. Stigavši u Rim, tri je godine nesebično posluživao bolesne u bolnici Santo Spirito, izliječivši i jednoga kardinala. Na povratku u domovinu posjetio je Mantovu, Modenu i Parmu, posvuda dvoreći okužene.
U Piacenzi se, poslužujući bolesne u bolnici, i sam zarazio kugom. Kako ne bi bio nikome na teret i kako ne bi prenosio zarazu, odvukao se u napuštenu šumu blizu Sarmata i ondje sklonio u kolibu od granja. U toj osami, trpeći strašne bolove od kužnih rana na nozi, Rok se pouzdavao samo u Boga. Gospodin ga nije ostavio: iz suhe zemlje potekao je izvor svježe vode, a lovački pas mjesnoga plemića Gottarda Pallastrellija svakodnevno mu je iz dvorca donosio komad kruha i lizao njegove gnojne rane. Slijedeći psa, plemić je pronašao bolesnoga hodočasnika, prihvatio ga, pobrinuo se za njega te se i sam obratio na pokornički život.
Nakon što je čudesno ozdravio od kuge, Rok se uputio prema domovini. Stigavši u sjevernu Italiju, u gradu Vogheri (prema nekim predajama u samom Montpellieru), zatekao se usred ratnih sukoba. Zbog izmučenoga izgleda, neprepoznatljivosti i odbijanja da otkrije svoje plemićko ime kako bi sačuvao evanđeosku poniznost, uhićen je pod sumnjom da je neprijateljski uhoda. Bačen je u mračnu tamnicu, gdje je u šutnji, postu i molitvi proveo punih pet godina, prikazujući svoje muke Bogu. Preminuo je u zatvorskoj ćeliji u noći na 16. kolovoza, a prepoznat je tek nakon smrti po crvenom križnom biljegu na prsima i dokumentima pronađenima uza nj.
Čuda
Sveti je Rok bio proslavljen nebrojenim čudesnim ozdravljenjima za života i nakon smrti. Gdje god bi se pojavio, činio je znak križa nad kužnim bolesnicima i oni bi u trenu potpuno ozdravljali, a pošasti su se povlačile iz gradova. Prema drevnoj predaji, nakon njegove smrti u tamnici je pronađena nebeska poruka ispisana zlatnim slovima, kojom je Bog obećao da nitko tko se u vremenu pošasti s vjerom utekne zagovoru svetoga Roka neće biti prepušten propasti od kuge. Godine 1414., za vrijeme Općega sabora u Konstanci, kada je u gradu buknula kuga, saborski su oci odredili javne molitve i procesije sa slikom svetoga Roka, te je opaka bolest u trenu prestala.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Rok je najpoznatiji i najčešće zazivani zaštitnik protiv kuge, zaraznih bolesti i epidemija u kršćanskome svijetu. Papa Urban VIII. odobrio je njegov liturgijski časoslov, a papa Pavao III. osnovao je bratovštinu pod njegovom zaštitom. Spomendan mu se u Katoličkoj Crkvi slavi 16. kolovoza. Njegove su relikvije 1485. godine svečano prenesene u Veneciju, gdje počivaju u veličanstvenoj crkvi San Rocco. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao mladi hodočasnik s putničkim štapom, ogrtačem, tikvicom i školjkom, koji prstom pokazuje na ranu od kuge na bedru, dok uz njegove noge stoji vjerni pas noseći kruh u zubima. Zaštitnik je bolesnika, invalida, liječnika, kirurga, zatočenika, pasa i domaćih životinja.
Isti dan, 16. kolovoza, slave se i
- Blažena Petra od svetog Josipa Pérez Florido, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Henrik García Beltrán, đakon i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Ruža Fan Hui, djevica i mučenica 19. stoljeće
- Sveti Armagil (Armel), pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Arzakije Nikomedijski, vojnik i pustinjak 4. stoljeće
- Sveti Frambald od Le Mansa, monah 6. stoljeće
- Sveti Stjepan Ugarski, kralj 11. stoljeće
- Sveti Teodor od Siona, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Anđeo Augustin Mazzinghi, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Gabrijel Sanchís Mompó, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Ménestrel, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Ivan od svete Marte, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Lovro Oklopljeni, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Placid García Gilabert, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Radulf de la Futaie, prezbiter 12. stoljeće
- Blaženi Šimun Bokusai Kyota, Magdalena, supružnici, Toma Gengoro, Marija, supružnici, i Jakov, dječak, mučenici 17. stoljeće