SVETAC · OPAT
Sveti Sergej Radonješki
- Spomendan
- 25. rujna
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1392.
Život
Sveti Sergej Radonješki rođen je u bojarskoj plemićkoj obitelji u Varnici pokraj Rostova Velikoga, u prvoj polovici četrnaestoga stoljeća, od pobožnih roditelja Ćirila i Marije, a na krštenju je primio ime Bartolomej. Kao dječak teško je učio čitati, što ga je duboko žalostilo. Prema predaji, susreo je u polju svetoga starca monaha pod hrastom i zamolio ga za molitvu; starac mu je dao komadić posvećenoga kruha i blagoslovio ga govoreći da će od toga časa razumjeti pismo bolje od svojih vršnjaka, što se uistinu i dogodilo. Nakon što su roditelji osiromašili uslijed ratnih pustošenja, obitelj se preselila u Radonjež gdje su živjeli jednostavnim težačkim radom.
Nakon smrti roditelja Bartolomej se odrekao baštine i sa starijim bratom Stjepanom povukao u duboke šume na brdu Makovec. Ondje su podigli malu drvenu ćeliju i crkvicu posvećenu Presvetomu Trojstvu. Kada je brat otišao u Moskvu, Bartolomej je položio monaške zavjete uzevši ime Sergej te je više od godine dana proveo u potpunoj samoći kao pustinjak, podnoseći studen, napasti i oskudicu.
Glas o njegovu svetom i krotkom životu privukao je druge učenike koji su počeli graditi svoje nastambe oko njegove ćelije. Godine 1354. braća su ga nagovorila da primi svećenički red i postane njihov egumen. Sergej je zajednicu ustrojio po uzoru na kijevske monaške oce, uvodeći strogo zajedništvo dobara i obvezu da svaki monah živi od rada vlastitih ruku. Odbijao je svaku povlasticu: sam je cijepao drva, nosio vodu, gradio ćelije i pripremao hranu za braću. Carigradski patrijarh poslao mu je povelju s blagoslovom, a samostan Svete Trojice postao je duhovno ognjište cijele zemlje. Iz njegova bratstva niknulo je više od četrdeset novih samostana koje su utemeljili njegovi duhovni sinovi diljem prostranih šuma.
Iako je ljubio skrovitost, njegova riječ imala je golemu snagu. Zbog svoje krotkosti i mudrosti mirio je zavađene knezove i sprječavao bratoubilačke sukobe, a pred bitku na Kulikovu polju 1380. godine dao je svoj blagoslov knezu Dimitriju za obranu naroda od tatarskoga jarma. Kada ga je metropolit Aleksije na samrtnoj postelji htio postaviti za svoga nasljednika na čelu Crkve, Sergej je to ponizno i odlučno odbio, želeći do kraja ostati siromašan monah. Preminuo je u svetosti u svom samostanu, 25. rujna 1392. godine.
Čuda
Svetoga Sergeja resio je dar proroštva, čudotvorstva i viđenja nebeskoga svijeta. Često su mu dolazile divlje šumske zvijeri, a predaja bilježi kako je iz ruku hranio velikoga divljeg medvjeda koji je mirno dolazio do njegove ćelije ne čineći nikomu zla. Svojom je molitvom izveo izvor žive vode iz suhe stijene kada je samostan trpio žeđ. U dubokoj starosti udijeljeno mu je viđenje Presvete Bogorodice u pratnji apostola Petra i Ivana, koja mu je obećala da će uvijek bdjeti nad njegovom obitelji i samostanom.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Sergeja pronađeno je neraspadnuto 1422. godine te je svečano položeno u katedralnu crkvu Trojice-Sergijeve lavre u današnjem Sergijevu Posadu, koja je postala najsvetije hodočasničko mjesto ruske zemlje. Njegov učenik Epifanije Mudri sastavio je njegov prvi životopis.
Sveti Sergej Radonješki uvršten je u Rimski martirologij, a njegov se spomendan u Katoličkoj Crkvi slavi 25. rujna. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao ostarjeli monah u jednostavnomu ruhu s monaškom kapuljačom, blaga i vedra lica, s drvenim križem ili modelom crkve Presvetoga Trojstva u rukama. Zaziva se kao pomoćnik u učenju, nebeski zaštitnik monaha, mirotvoraca i prognanika.
Isti dan, 25. rujna, slave se i
- Blaženi Marko Criado, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Aunarije (Aunaharij) od Auxerrea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Ermenfrid od Cusancea, opat 7. stoljeće
- Sveti Fermin od Amiensa, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Finbar od Corka, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kleofa, učenik Gospodinov 1. stoljeće
- Sveti Solencije (Solemnis) od Chartresa, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Ivan Petar Bengoa Aranguren, prezbiter, i Pavao Marija Leoz y Portillo, redovnik, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Pavao i Tata, supružnici, te Sabinijan, Maksim, Ruf i Eugen, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Principij od Soissonsa, biskup 6. stoljeće