SVETAC · MONAH
Sveti Konon iz Nasa
- Spomendan
- 28. ožujka
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1236.
Život
Sveti Konon (u narodu zvan Cono Navacita) rodio se 3. lipnja 1139. godine u mjestu Naso na Siciliji, za vrijeme vladavine kralja Ruđera II. Njegovi roditelji, Anselmo Navacita i Klaudija (Apollonija) Santapau, bili su imućni i ugledni građani koji su u svome jedincu gledali nasljednika obiteljskoga imena i bogatstva. No dijete je od malih nogu pokazivalo posve drukčije težnje, tražeći tišinu hrama i molitvu umjesto svjetovnih zabava.
Kada je navršio petnaest godina, Konon je za vrijeme slušanja svete mise bio duboko pogođen evanđeoskim riječima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan« (Mt 10,37“Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.) i »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom« (Lk 9,23A govoraše svima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.). Premda se u njemu vodila unutarnja borba između sinovske ljubavi prema roditeljima i Kristova poziva, odlučio se za Gospodina te je stupio u obližnji bazilijanski samostan svetog Bazilija blizu Nasa, gdje je prigrlio istočnu monašku stegu. Ondje se istaknuo u postu, poniznosti i najtežim poslovima. Kasnije je boravio u samostanu Fragalà u Frazzanòu, gdje su ga poglavari zbog njegovih iznimnih duhovnih darova potaknuli na primanje svetoga reda prezbiterata.
Čeznući za samotničkim životom, dobio je dopuštenje povući se u špilju Rocca d'Almo, gdje se hranio divljim zeljem, spavao na goloj zemlji i danonoćno bdio u molitvi. Kada je poglavar samostana svetog Bazilija morao otići, braća su Konona jednoglasno izabrala za igumana (opata), premda je još bio mlad. Nakon dugogodišnjeg upravljanja samostanom, pošao je na hodočašće u Svetu Zemlju kako bi pohodio grob Gospodnji u Jeruzalemu. Po povratku na Siciliju saznao je da su mu roditelji umrli; kao jedini baštinik, prodao je cjelokupno obiteljsko imanje i sav novac podijelio siromasima, a potom se povukao u špilju svetog Mihaela kod Nasa kako bi živio kao anahoret.
U starosti ga je zadesila teška i sramotna kušnja: jedna je djevojka iz plemićke obitelji pala u grijeh s nekim mladićem, pa je, želeći prikriti svoju sramotu, lažno optužila staroga pustinjaka za napastovanje. Konon je mirno podnio optužbu pred sucem, koji ga je osudio na javno bičevanje na gradskome trgu. No kada su sa starca svukli odjeću, pred očima naroda ukazalo se izmučeno, mršavo tijelo puno rana od oštre pokore i željeznoga pojasa koji je nosio uz golo tijelo. Potreseno i posramljeno mnoštvo smjesta je uvidjelo njegovu nedužnost i svetost te ga uz klicanje na rukama vratilo u njegovu špilju. Sveti je Konon preminuo u Gospodinu na Veliki petak, 28. ožujka 1236. godine. Prema predaji, u trenutku njegova prijelaza u vječnost zvona na crkvama u Nasu sama su od sebe počela svečano zvoniti, a narod koji je pohrlio u špilju našao je svetoga starca kako mrtav lebdi iznad zemlje u nebeskom zanosu.
Čuda
Sveti je Konon bio obdaren mnogim čudesnim zahvatima Božjim. Dok je boravio u Jeruzalemu, u viđenju je vidio jednoga njemu poznatog svećenika kako ga guši zmija; vrativši se kući, opomenuo je dotičnoga svećenika, koji se skrušio i priznao da je potajno prisvajao crkveni novac te se posve obratio. U mjestu Galatro u Kalabriji, kao i na Siciliji, po njegovoj su molitvi ozdravljali oduzeti i teški bolesnici. Kada je 1571. godine grad Naso zahvatila strašna glad, sveti se Konon u viđenju ukazao kapetanu jedne lađe natovarene žitom i doveo ga u gradsku luku, spasivši time stanovništvo od smrti. Tijekom razornoga potresa 1823. godine, kada je gotovo cijeli grad Naso sravnjen sa zemljom, po njegovu zagovoru zabilježena je samo jedna žrtva, pa je narod pohrlio na njegov oltar zahvaljivati za čudesnu zaštitu.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje svetog Konona brzo se proširilo Sicilijom i južnom Italijom. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 28. ožujka. Njegove se svete moći čuvaju u Nasu, dok se dio moći nalazi u katedrali u Palermu i u Briaticu u Kalabriji. Glavni je zaštitnik grada Nasa i općine San Cono u pokrajini Cataniji, koja nosi njegovo ime i gdje se svake godine u svibnju održavaju svečane procesije s njegovim kipom uz tradicionalni poklik puka: »Živio Bog i sveti Konon!« U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao starac duge brade u bazilijanskom monaškom habitu, često sa štapom u ruci i u stavu pokorničke molitve u špilji.
Isti dan, 28. ožujka, slave se i
- Blažena Ivana Marija de Maillé, udovica 15. stoljeće
- Blaženi Antun Patrizi, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Kristofor Wharton, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Guntram, kralj 6. stoljeće
- Sveti Hilarion Peleketski, opat 9. stoljeće
- Sveti Proterije Aleksandrijski, biskup i mučenik 5. stoljeće
- Sveti Stjepan Harding, opat 12. stoljeće
- Blažena Renata Marija Feillatreau, mučenica 18. stoljeće
- Sveti Ćiril, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Josip Sebastijan Pelczar, biskup 20. stoljeće
- Sveti Kastor, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Prisko, Malho i Aleksandar, mučenici 3. stoljeće