Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Petar Nolasco

Sveti Petar Nolasco
Klikni za povećanje
×
Sveti Petar Nolasco
Sveti Petar Nolasco. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Petar Nolasco

Spomendan
6. svibnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1256.

Život

Sveti Petar Nolasco rođen je oko 1182. ili 1189. godine u mjestu Mas-Saintes-Puelles pokraj Castelnaudaryja u južnoj Francuskoj, u plemićkoj obitelji. Od malena se odlikovao iznimnom kršćanskom pobožnošću, sebedarjem i ljubavlju prema siromasima. Rano se odrekao svjetovnih ispraznosti, položio zavjet djevičanstva te razdijelio svoj imetak potrebitima. Kako bi se sklonio od zabluda krivovjernih katara, prešao je u Barcelonu u Španjolskoj.

U to je doba veći dio Pirenejskoga poluotoka bio pod vlašću Maura, a kršćanski su stanovnici u stalnim sukobima i gusarskim upadima bili masovno zarobljavani i odvođeni u teško ropstvo u sjevernu Afriku i maurske gradove. Izloženi teškom radu, zlostavljanju i opasnosti da pod pritiskom otpadnu od vjere, zarobljeni kršćani vapili su za pomoć. Petar je počeo vlastitim novcem otkupljivati zarobljenike već od 1203. godine, potrošivši tako čitavu svoju očevinu.

U noći s 1. na 2. kolovoza 1218. godine Petar je imao nebesko viđenje u kojemu mu se ukazala Presveta Djevica Marija i nadahnula ga da osnuje redovničku zajednicu posvećenu otkupu kršćanskih zarobljenika. U tom svetom pothvatu poduprli su ga njegov duhovnik sveti Rajmund Penjafortski i aragonski kralj Jakov I., koji su primili isto nadahnuće. Tako je 10. kolovoza 1218. godine pred glavnim oltarom katedrale u Barceloni utemeljen Red Blažene Djevice Marije od Milosrđa za otkup zarobljenika (mercedarijevci). Papa Grgur IX. svečano je potvrdio red bulom 1235. godine.

Uz uobičajena tri redovnička zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, mercedarijevci su polagali i četvrti, herojski zavjet: da će upotrijebiti sva svoja dobra za otkup zarobljenih kršćana te da će, ako bude potrebno, sami ostati u sužanjstvu kao zalog i taoci umjesto svoje braće. Petar je kao prvi poglavar neumorno putovao po Valenciji, Granadi i sjevernoj Africi, pregovarao s vladarima i izbavljao tisuće zasužnjenih kršćana. Tijekom njegova života red je spasio gotovo tri tisuće sužanja. Iscrpljen teškim naporima i postom, sveti je Petar Nolasco blago usnuo u Gospodinu u samostanu u Barceloni 6. svibnja 1256. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Petra Nolasca 6. svibnja, na dan njegove smrti, kako bilježi Rimski martirologij. Papa Urban VIII. svečano ga je upisao u popis svetaca 30. rujna 1628. godine, a papa Aleksandar VII. proširio je njegovo štovanje na cijelu Crkvu. Njegove se relikvije s poštovanjem časte u samostanskoj bazilici La Mercè u Barceloni. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u bijelom mercedarijevskom habitu sa škapularom na kojemu se nalazi grb kralja Jakova i križ, držeći u ruci pokidane lance, okove i raspelo, često u prisutnosti Presvete Bogorodice ili okružen oslobođenim zarobljenicima. Časti se kao suzaštitnik Palerma i Messine te kao zaštitnik zatvorenika, zatočenika, zarobljenika i prognanika.

Isti dan, 6. svibnja, slave se i