SVETAC · PREZBITER
Sveti Petar Nolasco
- Spomendan
- 6. svibnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1256.
Život
Sveti Petar Nolasco rođen je oko 1182. ili 1189. godine u mjestu Mas-Saintes-Puelles pokraj Castelnaudaryja u južnoj Francuskoj, u plemićkoj obitelji. Od malena se odlikovao iznimnom kršćanskom pobožnošću, sebedarjem i ljubavlju prema siromasima. Rano se odrekao svjetovnih ispraznosti, položio zavjet djevičanstva te razdijelio svoj imetak potrebitima. Kako bi se sklonio od zabluda krivovjernih katara, prešao je u Barcelonu u Španjolskoj.
U to je doba veći dio Pirenejskoga poluotoka bio pod vlašću Maura, a kršćanski su stanovnici u stalnim sukobima i gusarskim upadima bili masovno zarobljavani i odvođeni u teško ropstvo u sjevernu Afriku i maurske gradove. Izloženi teškom radu, zlostavljanju i opasnosti da pod pritiskom otpadnu od vjere, zarobljeni kršćani vapili su za pomoć. Petar je počeo vlastitim novcem otkupljivati zarobljenike već od 1203. godine, potrošivši tako čitavu svoju očevinu.
U noći s 1. na 2. kolovoza 1218. godine Petar je imao nebesko viđenje u kojemu mu se ukazala Presveta Djevica Marija i nadahnula ga da osnuje redovničku zajednicu posvećenu otkupu kršćanskih zarobljenika. U tom svetom pothvatu poduprli su ga njegov duhovnik sveti Rajmund Penjafortski i aragonski kralj Jakov I., koji su primili isto nadahnuće. Tako je 10. kolovoza 1218. godine pred glavnim oltarom katedrale u Barceloni utemeljen Red Blažene Djevice Marije od Milosrđa za otkup zarobljenika (mercedarijevci). Papa Grgur IX. svečano je potvrdio red bulom 1235. godine.
Uz uobičajena tri redovnička zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, mercedarijevci su polagali i četvrti, herojski zavjet: da će upotrijebiti sva svoja dobra za otkup zarobljenih kršćana te da će, ako bude potrebno, sami ostati u sužanjstvu kao zalog i taoci umjesto svoje braće. Petar je kao prvi poglavar neumorno putovao po Valenciji, Granadi i sjevernoj Africi, pregovarao s vladarima i izbavljao tisuće zasužnjenih kršćana. Tijekom njegova života red je spasio gotovo tri tisuće sužanja. Iscrpljen teškim naporima i postom, sveti je Petar Nolasco blago usnuo u Gospodinu u samostanu u Barceloni 6. svibnja 1256. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Petra Nolasca 6. svibnja, na dan njegove smrti, kako bilježi Rimski martirologij. Papa Urban VIII. svečano ga je upisao u popis svetaca 30. rujna 1628. godine, a papa Aleksandar VII. proširio je njegovo štovanje na cijelu Crkvu. Njegove se relikvije s poštovanjem časte u samostanskoj bazilici La Mercè u Barceloni. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u bijelom mercedarijevskom habitu sa škapularom na kojemu se nalazi grb kralja Jakova i križ, držeći u ruci pokidane lance, okove i raspelo, često u prisutnosti Presvete Bogorodice ili okružen oslobođenim zarobljenicima. Časti se kao suzaštitnik Palerma i Messine te kao zaštitnik zatvorenika, zatočenika, zarobljenika i prognanika.
Isti dan, 6. svibnja, slave se i
- Blažena Ana Rosa Gattorno, redovnica 19. stoljeće
- Blažena Marija Katarina Troiani, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Franjo de Montmorency-Laval, biskup 18. stoljeće
- Blaženi Henrik Kaczorowski i Kazimir Gostyński, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Sveti Lucije Cirenac, prorok 1. stoljeće
- Sveti Venerije od Milana, biskup 5. stoljeće
- Blaženi Bartolomej Pucci-Franceschi, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Edvard Jones i Antun Middleton, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveta Benedikta Rimska, djevica 6. stoljeće
- Sveti Eadbert od Lindisfarnea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Marijan, lektor, i Jakov, đakon, mučenici 3. stoljeće