Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija od Oigniesa

BLAŽENICA · PUSTINJAKINJA

Blažena Marija od Oigniesa

Spomendan
23. lipnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1213.

Život

Blažena Marija od Oigniesa rodila se 1177. godine u imućnoj i uglednoj građanskoj obitelji u Nivellesu, na području današnje Belgije. Od ranog djetinjstva pokazivala je duboku težnju za posvećenim životom, provodeći sate u molitvi i izbjegavajući raskoš i svjetovne ispraznosti. U dobi od četrnaest godina, po želji roditelja koji su željeli odvratiti njezino srce od samostana, stupila je u brak s plemenitim mladićem Ivanom iz Nivellesa. No Marija je ubrzo svojim krotkim vladanjem i žarkom ljubavlju prema raspetome Kristu oduševila svoga supruga, pa su oboje položili zavjet djevičanstva u braku te odlučili živjeti u evanđeoskom siromaštvu.

Napustili su roditeljski dom i pošli služiti najbjednijima u gubavoj koloniji u Willambrouxu. Ondje su godinama vlastitim rukama previjali i tješili gubavce, poslužujući ih u svemu. Marija je svoje tijelo krotila strogim postom, nespavanjem i nošenjem pokorničkog pojasa, razmatrajući neprestano o Kristovoj muci. Hranila se samo najtvrđim kruhom i vodom, a svaka pomisao na Isusovo trpljenje izazivala je u njoj nezaustavljive suze kajanja i ljubavi. Oko nje su se počele okupljati i druge pobožne djevojke i žene, pa je Marija postala jedna od začetnica novoga oblika pobožnosti u Crkvi, pokreta begina, koje su živjele u zajedništvu, molitvi i djelima milosrđa bez polaganja svečanih redovničkih zavjeta.

Oko 1207. godine, tražeći veću samoću i sabranost, uz suglasnost svoga supruga preselila se u Oignies, uz samostan regularnih kanonika. Ondje je živjela kao ponizna rekluza u maloj ćeliji. Godine 1208. posjetio ju je učeni pariški teolog Jakov de Vitry, koji je ostao toliko zadivljen njezinom mudrošću i svetim životom da je napustio sveučilišnu karijeru, nastanio se u Oigniesu i postao njezin učenik i ispovjednik, nazivajući je svojom duhovnom majkom. Nakon teške i iscrpljujuće bolesti, sjedinjena u duhu s mukom Gospodinovom, Marija je preminula 23. lipnja 1213. godine u Oigniesu, u trideset i šestoj godini života.

Čuda

Blažena Marija bila je obdarena darom proricanja, mističnih viđenja i čudesnih ozdravljenja. Jakovu de Vitryju točno je prorekla da će biti izabran za biskupa preko mora u Svetoj Zemlji te ga opomenula da se ne protivi volji Božjoj. Tijekom plovidbe morem za vrijeme strašne oluje, na njezinu usrdnu molitvu oluja se smirila, a njezini suputnici ostali su čudesno zaštićeni od nevremena. Također, posjedovala je osobitu pronicavost srdaca i milost da u duhu prepozna valjano posvećene euharistijske hostije od neposvećenih, jer joj je sveta pričest bila jedina prava hrana. Mnogi bolesnici i gubavci ozdravili su po njezinu dodiru i usrdnoj molitvi.

Štovanje i zaštitništvo

Njezin ispovjednik Jakov de Vitry napisao je njezin životopis već 1215. godine za biskupa Foulquesa iz Toulousea, čime je pridonio papinskom priznanju načina života pobožnih begina. Tijelo blažene Marije podignuto je iz zemlje u Oigniesu u trinaestom stoljeću, a njezine se svete moći danas čuvaju u dragocjenim relikvijarima u crkvama u Nivellesu, Falisolleu i Aiseauu u Belgiji. Rimski martirologij bilježi njezin spomendan 23. lipnja. U umjetnosti se prikazuje u bijeloj beginarskoj odjeći s velom, u suzama pred raspelom ili u klanjanju pred Presvetim Sakramentom.

Isti dan, 23. lipnja, slave se i