Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Bartolomej Aiutamicristo

Blaženi Bartolomej Aiutamicristo
Klikni za povećanje
×
Blaženi Bartolomej Aiutamicristo
Blaženi Bartolomej Aiutamicristo. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · REDOVNIK

Blaženi Bartolomej Aiutamicristo

Spomendan
28. siječnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1224.

Život

Blaženi Bartolomej Aiutamicristo rođen je tijekom 12. stoljeća u Pisi u Toskani, u drevnoj i uglednoj plemićkoj obitelji Aiutamicristo. Premda mu je plemenito podrijetlo otvaralo vrata svjetovnih časti i bogatstva, Bartolomej je od rane mladosti osjetio da je pravo dostojanstvo u poniznom služenju Kristu raspetome.

Napustio je svjetovni sjaj i stupio u kamaldolijanski red u samostanu San Frediano u Pisi. U samostanu nije tražio svećeničko ređenje niti povlastice, nego je izabrao stalež jednostavnoga brata laika (konverza). Njegovo redovničko ime Aiutamicristo, što znači „Pomozi mi, moj Kriste“, bilo je trajna molitva njegova srca i sažetak njegova duhovnoga puta.

Bartolomej se u samostanu posvetio najtežim poslovima, trajnom postu, šutnji i neprekidnom razmatranju muke Gospodnje. Njegov je život bio prožet izvanrednom poniznošću, poslušnošću prema poglavarima i djelotvornom ljubavlju prema siromasima koji su kucali na samostanska vrata. U svemu je tražio samo Božju volju, postavši uzor redovničkoga samoprijegora i pobožnosti. Sveto je preminuo u Gospodinu u samostanu San Frediano u Pisi 28. siječnja 1224. godine.

Čuda

Život blaženoga Bartolomeja bio je obdaren brojnim čudesima za života i nakon smrti. Građani Pise i okolice utjecali su se njegovu zagovoru u teškim nevoljama i bolestima, zadobivajući čudesna uslišanja i ozdravljenja, zbog čega je odmah nakon preminuća pokopan s velikim počastima pod oltarom koji su mu podigli zahvalni sugrađani.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Bartolomeja Aiutamicrista 28. siječnja, kako je zabilježeno u Rimskom martirologiju. Papa Pio IX. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje 10. rujna 1857. godine. Njegovo tijelo, koje je dugo ostalo neraspadnuto, velikim je dijelom stradalo u požaru koji je 1675. godine zahvatio crkvu San Frediano u Pisi, no preostali dijelovi njegovih svetih moći spašeni su i s poštovanjem se čuvaju u sakristiji te crkve. Prikazuje se u bijelom habitu kamaldolijanskoga reda s rukama sklopljenim na molitvu i pogledom uprtim u raspetoga Krista, kao svijetli uzor poniznoga monaškog služenja.

Isti dan, 28. siječnja, slave se i