BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Dobrodošla (Benvenuta) Boiani
- Spomendan
- 30. listopada
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1292.
Život
Blažena Dobrodošla (Benvenuta) Boiani rođena je u Cividale del Friuli 1254. godine, kao najmlađa od sedam kćeri u pobožnoj obitelji Corrada i Albertine Boiani. Kako je otac priželjkivao sina, pri njezinu je rođenju s pouzdanjem u Božju volju uskliknuo: »I ona neka bude dobrodošla!«, pa je po tim očevim riječima djevojčica dobila ime Benvenuta.
Od najranije dobi Dobrodošla je odbacivala djetinje taštine, raskošnu odjeću i isprazne zabave ovoga svijeta, pokazujući duboku privrženost molitvi i posvećenju Gospodinu. Još kao djevojčica počela se mrtviti postom, nespavanjem i nošenjem oštroga konopa oko tijela. U mladosti je stupila u Treći red svetoga Dominika, položivši zavjete u vlastitome domu, gdje je nastavila živjeti u povučenosti, tišini i neprestanoj molitvi.
Zbog prekomjernih pokorničkih vježbi i teške bolesti, Dobrodošla je punih pet godina ležala nepokretna u svojoj postelji. Sestra bi je povremeno nosila u crkvu na svetu misu i molitvu časoslova. U toj nemoći i trpljenju Dobrodošla je prikazivala sve svoje boli za obraćenje grešnika i u zajedništvu s Kristovom mukom. Nakon čudesnoga ozdravljenja, ojačana milošću, pošla je na zahvalno hodočašće na grob svetoga Dominika u Bolognu, a zatim se vratila u rodno mjesto, gdje je nastavila svoj pokornički život. Preminula je u Gospodinu u Cividale del Friuli, 30. listopada 1292. godine, u miru i svetosti.
Čuda
Gospodin je Dobrodošlu u njezinu trpljenju tješio mnogim nebeskim viđenjima. Dok je nepokretna molila pred oltarom u crkvi svetoga Dominika u Bologni na uočnicu svečeva blagdana, u viziji joj se ukazao sam sveti Dominik u pratnji svetoga apostola Petra, a potom je vidjela Majku Božju s Djetetom Isusom kako blagoslivlja sve prisutne svećenike. U tom istom trenutku bila je potpuno izliječena od petogodišnje uzetosti, ustala na noge i počela slaviti Boga.
Dok je bila djevojčica, oštri pokornički konop koji je nosio oko pasa toliko joj se usjekao u tijelo da ga više nisu mogli skinuti bez teških rana; nakon njezine žarke molitve Bogu, konop se sam od sebe razvezao i pao do njezinih nogu. Imala je i dar razlučivanja duhova te je viđala anđele čuvare i pobjeđivala demonska priviđenja.
Štovanje i zaštitništvo
Njezino tijelo pokopano je u crkvi svetoga Dominika u Cividale del Friuli, a glas o njezinoj svetosti privlačio je vjerne hodočasnike. Papa Klement XIII. službeno je potvrdio njezino trajno štovanje i proglasio je blaženom 6. veljače 1765. godine. Njezin liturgijski spomendan slavi se 30. listopada. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelome habitu i crnome plaštu dominikanskih trećoredica, s ljiljanom i pokorničkim užetom, kao uzor strpljivoga podnošenja bolesti, ljubavi prema Kristu patniku i evanđeoske jednostavnosti.
Isti dan, 30. listopada, slave se i
- Blaženi Aleksij Zaryckyj, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Anđeo iz Acrija, prezbiter 18. stoljeće
- Blaženi Terencije Albert O'Brien, biskup i mučenik 17. stoljeće
- Sveta Eutropija Aleksandrijska, mučenica 3. stoljeće
- Sveti Gerard od Potenze, biskup 12. stoljeće
- Sveti German od Capue, biskup 6. stoljeće
- Sveti Klaudije, Lupercije i Viktorije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Marcel iz Tangera, satnik i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Marcijan od Sirakuze, biskup 1. stoljeće
- Sveti Serapion Antiohijski, biskup 3. stoljeće
- Blaženi Ivan Mihael Langevin, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Ivan Slade, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Maksim iz Kume, mučenik 4. stoljeće