SVETAC · BISKUP I MUČENIK
Sveti Ludolf od Ratzeburga
- Spomendan
- 29. ožujka
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1250.
Život
Sveti Ludolf od Ratzeburga potjecao je iz Saske te je u mladosti stupio u red regularnih kanonika premonstratenza (norbertinaca). Zbog svoje učenosti, duhovne zrelosti i vjernosti redovničkim pravilima obavljao je službu ekonoma u Ratzeburgu, a 1236. godine izabran je za biskupa novoosnovane biskupije Ratzeburg na sjeveru Njemačke.
Kao biskup Ludolf se s velikom revnošću posvetio izgradnji biskupije i utvrđivanju crkvene stege; već 1237. potvrdio je i podupro osnutak samostana benediktinki u Rehni. No njegovo je biskupsko djelovanje ubrzo naišlo na žestok otpor saskoga vojvode Alberta I., koji je želio prisvojiti crkvena imanja i nametnuti teške poreze biskupijskim podanicima. Ludolf se neustrašivo usprotivio kneževoj samovolji, odlučno braneći slobodu i dobra Crkve.
Razbješnjeli vojvoda poslao je svoje vojnike koji su biskupa uhitili i bacili u mračnu, vlažnu tamnicu. U zatvoru je Ludolf bio podvrgnut teškim zlostavljanjima i batinama. Kada su ga naposljetku pustili i prognali, njegovo je tijelo bilo toliko slomljeno i iscrpljeno od pretrpljenih muka da više nije bilo nade za oporavak. Utočište mu je pružio vojvoda Ivan od Mecklenburga, no svetački je biskup ubrzo nakon oslobođenja preminuo od posljedica tamničkih muka u franjevačkom samostanu u Wismaru 29. ožujka 1250. godine, podnijevši tako pravo mučeništvo za slobodu Crkve.
Čuda
Svetoga su Ludolfa nakon smrti pratili čudesni znakovi pomoći onima koji su mu se utjecali u teškim bolima. Poznato je čudo jednoga vojnika koji je u boju bio teško ranjen tako što mu se željezni vrh strijele duboko zabio u glavu. Trpeći nesnosne bolove i nalazeći se na rubu smrti, vojnik je žarko zazvao zagovor svetoga biskupa Ludolfa; smjesta je bez poteškoća uspio izvaditi ubojiti vršak strijele iz kosti i potpuno ozdraviti, slaveći Boga.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasila Crkva u 14. stoljeću, prepoznavši u njemu mučenika koji je dao život za slobodu Crkve. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 29. ožujka, na dan njegova prijelaza u vječnost, dok se u hamburškoj nadbiskupiji časti 17. veljače zajedno s drugim ratzeburškim biskupima. Njegov se lik nalazio i na drevnom biskupskom pečatu iz 13. stoljeća nađenom u Mecklenburgu. U likovnoj umjetnosti prikazuje se kao biskup u premonstratskom habitu ispod misnoga ruha, s mitrom i biskupskim štapom, često u okovima ili s lancima pokraj nogu, te s palminom granom mučeništva u ruci.
Isti dan, 29. ožujka, slave se i
- Blaženi Bertold s Gore Karmela, redovnik 12. stoljeće
- Sveti Armogast, Arhinim i Saturnin, mučenici 5. stoljeće
- Sveti Eustazije od Napulja, biskup 4. stoljeće
- Sveti Marko od Aretuze, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Hambley, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Vilim Tempier, biskup 12. stoljeće