SVETICA · DJEVICA
Sveta Bona iz Pise
- Spomendan
- 29. svibnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1207.
Život
Sveta Bona rodila se oko 1156. godine u gradu Pisi, u župi svetog Martina. Majka joj se zvala Berta i bila je rodom s Korzike, a otac Bernardo bio je pisanski trgovac. Kada su Boni bile tek tri godine, otac je napustio obitelj i ostavio majku i kćer u velikoj oskudici i siromaštvu. Već u djetinjstvu Bona je pokazivala izvanrednu ljubav prema molitvi, samoći i djelima milosrđa. U dobi od deset godina pristupila je trećem redu regularnih kanonika svetog Augustina. Živjela je iznimno pokorničkim životom, posteći o kruhu i vodi više dana u tjednu.
U dobi od četrnaest godina uputila se na svoje prvo veliko hodočašće u Svetu Zemlju kako bi pronašla svoga oca koji se nalazio među križarima. Premda se ondje nije uspjela s njime ponovno sjediniti, posjetila je sveta mjesta Isusova života, muke i uskrsnuća te susrela pobožnog pustinjaka Ubalda uz kojega je rasla u duhovnosti. Na povratku u domovinu njezin su brod presreli saracenski gusari; Bona je bila ranjena i zatočena, no kasnije su je otkupili njezini sugrađani te se vratila u Pisu.
Nakon toga čudesnog oslobođenja Bona je shvatila da je Gospodin poziva na posebno poslanje: pratiti, hrabriti i štititi hodočasnike na dugim i pogibeljnim putovanjima. Vitezovi svetog Jakova imenovali su je službenom voditeljicom na slavnom hodočasničkom putu u Santiago de Compostelu. Devet je puta pješice predvodila velike skupine hodočasnika na tom napornom putu kroz Francusku i Španjolsku, putovanju koje je znalo trajati i do devet mjeseci. Na putu je hrabrila malodušne, njegovala bolesne, dijelila lijekove i sve pozivala na iskreno obraćenje i molitvu. Osim u Compostelu, vodila je hodočasnike i na grobove apostola u Rim te u glasovito svetište svetog Mihaela arkanđela na brdu Gargano. Iscrpljena dugim putovanjima i strogim pokorama, vratila se u Pisu te se povukla u malu sobu u blizini crkve svetog Martina, gdje je provodila dane u neprestanoj molitvi. Predosjećajući svoj skori prijelaz u vječnost, pošla je još jednom u Španjolsku, a po povratku je blago preminula u Gospodinu 29. svibnja 1207. godine.
Čuda
Život svete Bone bio je obilježen brojnim mističnim milostima i čudesnim uslišanjima. Još kao sedmogodišnja djevojčica, dok se žarko molila pred raspelom u crkvi Svetoga groba u Pisi, doživjela je viđenje u kojemu joj je Gospodin pružio ruku s križa. Kasnije je u crkvi imala viđenje Krista, Blažene Djevice Marije i svetog Jakova Starijega, koji ju je uzeo pod svoju posebnu zaštitu. Tijekom svojih hodočašća imala je dar čudesnog prepoznavanja duševnih i tjelesnih boli svojih suputnika te je mnoge bolesnike ozdravila po svojoj usrdnoj molitvi. Predaja bilježi da joj je sam sveti Jakov pritekao u pomoć na njezinu posljednjem hodočašću kada je bila tjelesno slomljena.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svete Bone ostalo je neraspadnuto te se i danas s velikim poštovanjem čuva u crkvi svetog Martina u Pisi. Papa Ivan XXIII. proglasio ju je 2. ožujka 1962. godine nebeskom zaštitnicom turističkih vodiča, vođa putovanja i zrakoplovnih posada (stjuardesa i stjuarda), zbog njezina neumornog i brižnog praćenja putnika na opasnim putovima. Zaštitnica je i grada Pise te hodočasnika. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao redovnica s križem, hodočasničkim štapom i školjkama svetog Jakova. Njezin spomendan slavi se 29. svibnja.
Isti dan, 29. svibnja, slave se i
- Blažena Gerardeska della Gherardesca, udovica i pustinjakinja 13. stoljeće
- Blaženi Josip Gérard, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Rikard Thirkeld, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Uršula Ledóchowska, djevica 20. stoljeće
- Sveti Gerard od Mâcona, biskup i pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Hezihije Antiohijski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Maksimin od Triera, biskup 4. stoljeće
- Sveti Senator od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Sisinije, đakon, Martirije, lektor, i Aleksandar, ostijarij, mučenici 4. stoljeće
- Blaženi Vilim Arnaud i deset drugova, mučenici 13. stoljeće
- Sveti Esuperancije Ravenski, biskup 5. stoljeće