SVETAC · BISKUP
Sveti Adolf od Osnabrücka
- Spomendan
- 30. lipnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1224.
Život
Sveti Adolf od Osnabrücka (poznat i kao Adolf od Tecklenburga) rođen je oko 1185. godine u Tecklenburgu u Westfaliji, kao sin grofa Šimuna I. i grofice Ode Berg-Altena. Potječući iz visokoga plemstva, bio je odgojen u kršćanskoj vjeri te je kao dječak poslan na nauke u glasoviti cistercitski samostan Altenkamp. Ondje je duboko zavolio monaški život, položio redovničke zavjete i bio zaređen za svećenika.
Premda je postao kanonik katedralnoga kaptola u Kölnu, Adolf je uvijek u srcu ostao vjeran monaškoj jednostavnosti i siromaštvu. Godine 1216. izabran je za biskupa grada Osnabrücka. Nakon što je izbor ponovljen i potvrđen od pape Honorija III., Adolfa je 24. rujna 1217. godine za biskupa posvetio kölnski nadbiskup sveti Engelbert.
Stupivši na biskupsku stolicu, Adolf nije napustio cistercitsku askezu i Pravilo svetoga Benedikta. Njegov se biskupski život odlikovao herojskom poniznošću, jednostavnošću i beskrajnom ljubavlju prema potrebitima. Sve prihode svojih biskupskih imanja dijelio je siromasima i bolesnicima, zbog čega ga je narod s divljenjem prozvao „dijeliteljem milostinje siromaha“. Osobito je skrbio za gubavce, koje je sam posjećivao, tješio i vlastitim rukama njegovao njihove rane. Uz to je provodio temeljitu duhovnu obnovu samostana u svojoj biskupiji, usklađujući njihov život s izvornim benediktinskim pravilom. Nakon svetoga i plodnoga pastirskoga rada, sveti je Adolf blago usnuo u Gospodinu 30. lipnja 1224. godine u Osnabrücku.
Čuda
Predaja bilježi da se Adolf jednoga dana s tolikom ljubavlju posvetio njezi jednoga napuštenog gubavca da su ga svećenici iz njegove pratnje, bojeći se zaraze, potajno odveli u zabačenu i skrivenu kućicu. Sutradan je biskup Adolf odmah pronašao to mjesto i ostao dugo u kući. Kada su pratitelji ušli unutra, zatekli su svetoga biskupa kako leži u istoj postelji uz gubavca, koji je u tom času bio potpuno i čudesno izliječen od svoje bolesti. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu zaredala brojna ozdravljenja bolesnika.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Adolfa 30. lipnja, prema Rimskom martirologiju, dok se u cistercitskom redu njegov spomen čuvao u veljači. Pokopan je u katedrali svetoga Petra u Osnabrücku, a papa Urban VIII. službeno je potvrdio njegovo štovanje 1625. godine. Biskup Franz Wilhelm von Wartenberg svečano je 1651. godine prepoznao njegove relikvije i položio ih u skupocjeni relikvijar na javno štovanje vjernika u katedrali. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu s cistercitskim obilježjima, kako s ljubavlju pomaže bolesniku i gubavcu ili im dijeli milostinju. Zaštitnik je siromaha, bolesnika i bolničkih poslužitelja.
Isti dan, 30. lipnja, slave se i
- Blaženi Januarije Marija Sarnelli, prezbiter 18. stoljeće
- Sveta Erentruda od Salzburga, opatica 8. stoljeće
- Sveti Bazilid Aleksandrijski, vojnik i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Bertihramn od Le Mansa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Marcijal od Limogesa, biskup 3. stoljeće
- Sveti Oton Bamberški, biskup 12. stoljeće
- Sveti prvomučenici Rimske Crkve, mučenici 1. stoljeće
- Sveti Rajmund Li Quanzhen i Petar Li Quanhui, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Teobald iz Provinsa, prezbiter i pustinjak 11. stoljeće
- Blaženi Bazilije Veličkovskyj, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Filip Powell, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Zenon Kovalyk, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Ladislav, kralj 11. stoljeće
- Sveti Vincent Đỗ Yến, prezbiter i mučenik 19. stoljeće