Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Mafalda Portugalska

Blažena Mafalda Portugalska
Klikni za povećanje
×
Blažena Mafalda Portugalska
Blažena Mafalda Portugalska. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Mafalda Portugalska

Spomendan
1. svibnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1256.

Život

Blažena Mafalda Portugalska rođena je oko 1195. godine u Coimbri kao kći portugalskoga kralja Sanča I. i kraljice Dulce Aragonske. Odgajana na kraljevskom dvoru, bila je poučena u kršćanskoj vjeri, a ime je dobila po svojoj baki Mafaldi Savojskoj. Rano je ostala bez majke, pa su je u kreposti i strahu Božjemu odgajale njezine starije pobožne sestre.

Očevom oporukom iz 1209. godine Mafaldi je pripao dvorac Seia sa svim prihodima i naslovom kraljice. Kada je njezin brat, novi kralj Alfonso II., želio uskratiti prava sestrama radi učvršćenja vlastite vlasti, došlo je do napetosti u kojima su se sestre ponijele krotko i pravedno, tražeći zaštitu Crkve. Spor je mirno riješen dolaskom kralja Sanča II. 1223. godine, kada su se sestre odrekle političkih povlastica u zamjenu za mir i prihode od svojih posjeda.

Godine 1215. sklopljen je politički brak između dvadesetogodišnje Mafalde i mladoga kastiljskoga kralja Henrika I., koji je imao tek desetak godina. Taj brak nikada nije bio konzumiran, a papa Inocent III. već ga je sljedeće 1216. godine proglasio ništetnim zbog bliskoga krvnog srodstva supružnika. Mafalda se u potpunoj poslušnosti odredbama Crkve povukla iz svjetovnoga života i vratila u Portugal.

Odlučivši se potpuno posvetiti nebeskom Zaručniku, Mafalda je 1220. godine stupila u samostan Arouca. Kao gospodarica toga mjesta i kasnija opatica, preuredila je dotadašnji benediktinski samostan u strogu cistercitsku opatiju, što je papa službeno potvrdio 1226. godine. Mafalda je živjela životom najstrože pokore, poslušnosti i posta, a svoja je golema materijalna dobra uložila u služenje Bogu i siromasima. Podigla je svratišta za siromašne putnike, gradila mostove, crkve, samostane i bolnice, a opatiju Arouca učinila je velikim duhovnim i karitativnim središtem čitavoga kraja. Gajila je i plamteću pobožnost prema Presvetoj Bogorodici pod naslovom Naša Gospa od Silve u Portu, kojoj je upućivala svoje molitve i darove.

Vraćajući se s hodočašća iz toga marijanskog svetišta, teško je oboljela u cistercitskom samostanu Rio Tinto pokraj Porta. Ondje je, okrijepljena svetim sakramentima i u dubokom miru, predala svoju čistu dušu Bogu 1. svibnja 1256. godine.

Čuda

Prema njezinoj oporuci, tijelo blažene Mafalde preneseno je iz Rio Tinta u njezinu opatiju u Arouci. Kada je 1616. godine njezin grob otvoren radi kanonskoga prepoznavanja, njezino je tijelo pronađeno potpuno cjelovito i neraspadnuto, izlučujući ugodan miomiris, što je potaknulo val pobožnosti i molitava među portugalskim vjernicima.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan blažene Mafalde 1. svibnja (u nekim kalendarima 2. svibnja). Papa Pio VI. svečano je potvrdio njezino štovanje 27. lipnja 1793. godine, uvrstivši je na čast oltara zajedno s njezinim svetim sestrama Terezijom i Sančom. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u raskošnoj grobnici u samostanskoj crkvi opatije Santa Maria u Arouci. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u bijelom cistercitskom habitu s crnim velom, s kraljevskom krunom uz noge ili na glavi, držeći u ruci raspelo, ljiljan ili model samostana koji je podigla. Časti se kao zaštitnica putnika, graditelja i siromaha.

Isti dan, 1. svibnja, slave se i