Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Jakov Varaginski

Blaženi Jakov Varaginski
Klikni za povećanje
×
Blaženi Jakov Varaginski
Blaženi Jakov Varaginski. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Jakov Varaginski

Spomendan
13. srpnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1298.

Život

Blaženi Jakov Varaginski (Jacopo da Varazze) rođen je u Varazzu pokraj Genove oko 1230. godine. Privučen ljubavlju prema Božjoj riječi i spasenju duša, 1244. godine obukao je habit Reda propovjednika. Bio je obdaren iznimnim umom: odlično je poznavao Sveto pismo, teologiju, crkvenu povijest, latinski i hebrejski jezik. Nakon studija postao je profesor teologije u dominikanskim učilištima sjeverne Italije, a njegovo propovijedanje privlačilo je tisuće slušatelja u gradovima Lombardije.

Godine 1267. izabran je za provincijala prostrane lombardske provincije te je tu službu obnašao gotovo dva desetljeća, sve do 1286. godine. Za njegova vodstva provincija je procvala, a broj samostana narastao je s osam na četrdeset i devet. Bio je blizak i bratski prijatelj sa svetim Tomom Akvinskim. Nakon smrti generalnoga učitelja Ivana iz Vercellija, Jakov je dvije godine mudro upravljao cijelim redom kao generalni vikar. Papa Nikola IV. povjeravao mu je važne diplomatske poslove, među kojima je bilo i pomirenje Genove s Crkvom.

Kada je 1286. godine preminuo nadbiskup Genove, kler je jednoglasno predložio Jakova, no on je iz poniznosti odbio. Kada je 1292. stolica ponovno ostala prazna, Jakov više nije mogao odoljeti usrdnim molbama svećenstva, senata i naroda. Posvećen je za nadbiskupa u Rimu 13. travnja 1292. godine. Došavši u biskupski dvor, smjesta je razdijelio sav raskošni imetak svojih prethodnika siromasima. Godine 1293. sazvao je biskupijsku sinodu radi moralne obnove svećenstva i puka te je svečano potvrdio relikvije svetoga Sira, ranoga đenovskoga biskupa.

Genova je u to vrijeme bila rastrgana krvavim bratoubilačkim sukobima između gvelfa i ghibelina. Jakov se neustrašivo založio za mir te je 1295. godine uspio postići povijesno pomirenje zavađenih stranaka, pa ga je narod radosno proglasio ocem domovine. Kada su nemiri ponovno planuli i vatra zahvatila samu katedralu, Jakov je prodao crkvene posjede kako bi nahranio i zbrinuo stradale sugrađane. Svoj rodni Varazze oslobodio je teških nameta, omogućivši mu blagostanje.

Jakov je nadasve poznat u kršćanskome svijetu kao pisac znamenite zbirke životopisa svetaca nazvane Legenda sanctorum, koju je narod zbog njezine duhovne dragocjenosti prozvao Zlatnom legendom (Legenda Aurea). To djelo, pisano s ciljem poticanja pobožnosti i ljubavi prema Bogu i svecima, postalo je najčitanija i najomiljenija knjiga srednjega vijeka, prevedena na brojne jezike. Napisao je i opsežnu Kroniku Genove te bogate zbirke propovijedi. Preminuo je u Gospodinu u Genovi, 13. ili 16. srpnja 1298. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Jakova Varaginskoga preneseno je u njegov rodni Varazze, gdje se i danas s poštovanjem čuva u crkvi svetoga Dominika. Papa Pio VII. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje 1816. godine, proglasivši ga blaženim i dopustivši slavlje njegove mise svećenstvu Genove, Savone i cijelomu Dominikanskomu redu.

Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 13. srpnja. U likovnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskome ruhu s palijem ili u bijelom dominikanskom habitu, držeći u ruci pero i knjigu Zlatne legende, ponekad s modelom grada Genove uz noge, kao nebeski zaštitnik propovjednika, hagiografa i mirotvoraca.

Isti dan, 13. srpnja, slave se i