Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Ivan de Matha

Sveti Ivan de Matha
Klikni za povećanje
×
Sveti Ivan de Matha
Sveti Ivan de Matha. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Ivan de Matha

Spomendan
17. prosinca
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1213.

Život

Sveti Ivan de Matha rodio se 23. lipnja u mjestu Faucon u Provansi, u plemićkoj i pobožnoj obitelji od oca Eufemija i majke Marte. Majka ga je od malih nogu poučavala ljubavi prema siromasima i bolesnicima, vodeći ga u posjete ubožnicama i tamnicama. Mladić je stekao temeljitu naobrazbu u Aix-en-Provenceu, a potom je upućen na Sveučilište u Parizu gdje je s iznimnim uspjehom završio studij teologije i stekao naslov doktora, zavrijedivši poštovanje svojih profesora i pariškog biskupa Mauricija de Sullyja.

Ivan je zaređen za svećenika u prosincu 1192. godine. Prigodom služenja svoje mlade mise, 28. siječnja 1193. godine, doživio je potresno viđenje: ugledao je Krista u bjelini kako drži za ruke dvojicu sužanja s okovima na nogama, jednoga kršćanina i jednoga Maura, pri čemu je kršćanski sužanj u ruci nosio stijeg s crveno-plavim križem. Shvativši to kao nebeski poziv na djelo otkupljivanja zarobljenih kršćana koji su u vrijeme križarskih ratova čamili u maurskim tamnicama, Ivan se povukao u šumu Cerfroid kod Meauxa k iskusnom pustinjaku svetom Feliksu od Valoisa kako bi se u molitvi i postu pripremio za to veliko djelo.

Zajedno sa svetim Feliksom uputio se u Rim k papi Inocentu III., koji je 17. prosinca 1198. godine bulom svečano odobrio Red Presvetoga Trojstva za otkup zarobljenika i potvrdio Ivana za njegova vrhovnog poglavara. Redovnici su se obvezali da će trećinu svih samostanskih prihoda namijeniti otkupu robova. Ivan je neumorno putovao, organizirao sabiranje milodara i sam dvaput odlazio morem u Tunis (1202. i 1210. godine), odakle je vratio stotine oslobođenih kršćana. U Rimu mu je papa povjerio crkvu i samostan svetog Tome na brežuljku Celiju, uz koje je Ivan podigao bolnicu za siromahe i hodočasnike. Ondje je pružio utočište i svetom Franji Asiškom, s kojim je sklopio iskreno duhovno prijateljstvo. Iscrpljen napornim putovanjima, dugim postovima i brigom za otkupljene duše, sveti Ivan de Matha preminuo je u Rimu 17. prosinca 1213. godine.

Čuda

Tijekom boravka u pustinji Cerfroid sa svetim Feliksom, Ivanu se na izvoru ukazao bijeli jelen s crveno-plavim križem među rogovima, što je označilo mjesto i habit budućega reda. Predaja reda bilježi i čudesna spasenja kršćanskih robova na moru: kada su se vraćali iz Sjeverne Afrike na lađi kojoj su nevjernici polomili kormilo i razderali jedra kako bi potonula, sveti je Ivan raširio svoj plašt s križem umjesto jedra i pao na koljena u molitvi, nakon čega je povoljan vjetar lađu čudesno doveo ravno u kršćansku luku.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Ivan de Matha pokopan je u crkvi svetog Tome na Celiju u Rimu, a njegove su svete moći 1655. godine svečano prenesene u Madrid. Njegovo pradavno štovanje potvrdio je papa Aleksandar VII. 1666. godine, a papa Inocent XI. uvrstio ga je u Rimski martirologij, odredivši da se njegov spomendan slavi u cijeloj Crkvi. Spomendan mu je 17. prosinca. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u bijelom trinitarskom habitu s crveno-plavim križem na prsima, s lancima pokidanih okova u rukama, uz prisutnost oslobođenih kršćanskih sužanja ili s vrećom novca za otkup koju prima iz ruku Blažene Djevice Marije pod nazivom Gospa od Dobroga Lika.

Isti dan, 17. prosinca, slave se i