SVETAC · PREZBITER
Sveti Dominik Guzmán
- Spomendan
- 8. kolovoza
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1221.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveti Dominik Guzmán rođen je oko 1170. godine u Caleruegi u Staroj Kastiliji, u plemićkoj i duboko kršćanskoj obitelji Félixa de Guzmána i blažene Ivane od Aze. Od ranoga djetinjstva bio je posvećen Bogu, primivši prvu vjersku pouku od ujaka Gonzala, arhiđakona u Gumiel de Izánu. U četrnaestoj godini pošao je na sveučilište u Palenciji, gdje je deset godina marljivo studirao slobodna umijeća i svetu teologiju. Za vrijeme strašne gladi koja je pogodila taj kraj, mladi je Dominik prodao sve što je imao, uključujući i svoje dragocjene rukom pisane knjige i bilješke, kako bi nahranio gladne, rekavši da ne može učiti iz mrtvih pergamena dok njegova živa braća u Kristu umiru od gladi. Dvaput se čak ponudio otići u ropstvo kako bi otkupio kršćanske sužnje od Maura.
Prepoznavši njegovu svetost i mudrost, biskup Martin de Bazan pozvao ga je u Osmu i zaredio za svećenika, povjerivši mu službu kanonika pri katedrali radi duhovne obnove kaptola po pravilu svetoga Augustina. Kada je 1201. godine novi biskup postao Diego d'Azevedo, Dominik je postavljen za priora kaptola, provodeći godine u skrovitoj molitvi i motrenju Božjih tajni.
Godine 1203. biskup Diego uzeo je Dominika kao pratitelja u diplomatskom poslanju u Dansku. Putujući kroz južnu Francusku, kroz pokrajinu Languedoc i grad Toulouse, Dominik se s dubokom tugom suočio s teškim duhovnim razaranjem koje je prouzročilo katarsko i albigenško krivovjerje. Mnogi su kršćani otpali od vjere zavedeni prividnom strogošću krivovjernika, dok je dotadašnji crkveni apostolat trpio neuspjehe zbog raskošnoga i lagodnoga života pojedinih propovjednika. Dominik je tada jasno spoznao svoj životni poziv: boriti se protiv zabluda oružjem istine, u potpunom evanđeoskom siromaštvu i poniznosti.
Papa Inocent III. usmjerio je njihov žar prema propovijedanju u Languedocu. Dominik se nastanio u Prouilleu, provodeći punih deset godina među krivovjernicima (od 1206. do 1216.). Njegov je apostolat bio prožet javnim raspravama, strpljivim razgovorima, strogim pokorničkim životom i neprekidnom molitvom, jer je uvijek nastojao govoriti samo s Bogom ili o Bogu. U Prouilleu je 1206. godine osnovao samostan za žene koje su se obratile s katarizma, postavivši temelje ženskoj grani svoga reda.
Kada je 1208. godine buknuo oružani pohod protiv albigenza, Dominik je ostao glasnik evanđeoskoga mira i milosrđa, noseći u ruci samo raspelo i naviještajući pomirenje. Oko sebe je okupio braću koja su prihvatila zajednički život, studij i prosjačko siromaštvo. Papa Honorije III. svečano je i konačno potvrdio Red braće propovjednika (dominikanaca) bulom „Religiosam vitam“ 22. prosinca 1216. godine. Dominik je potom raspodijelio braću po cijeloj Europi, šaljući ih u velika sveučilišna središta poput Pariza i Bologne. Predsjedao je prvim općim skupštinama reda u Bologni 1220. i 1221. godine, odredivši da temelj reda budu molitva, studij, naviještanje i dragovoljno siromaštvo. Iscrpljen neumornim apostolatom i strogom pokorom, preminuo je 6. kolovoza 1221. godine u samostanu San Nicolò delle Vigne u Bologni, na podu ćelije jednoga od svoje subraće jer sam nije imao vlastite, ostavivši braći oporuku da čuvaju ljubav, poniznost i dragovoljno siromaštvo.
Čuda
Predaja Katoličke Crkve pripisuje svetom Dominiku brojne milosti i čudesne zahvate. Još prije njegova rođenja njegova je majka Ivana u snu vidjela malo pseto s upaljenom bakljom u ustima koje trči i pali cijeli svijet, što je bio proročki znak kako će njezin sin plamenom evanđeoske istine rasvijetliti narode. Tijekom javnih rasprava s krivovjernicima u Fanjeauxu, Dominikovi spisi bačeni su u oganj zajedno sa spisima heretika: krivovjerni su spisi u trenu izgorjeli, dok je Dominikova knjiga tri puta čudesno iskočila iz plamena netaknuta.
Također, crkvena predaja s ljubavlju čuva uspomenu na viđenje u kojemu mu je Presveta Djevica Marija darovala svetu krunicu kao moćno duhovno oružje u borbi protiv zabluda i sredstvo spasenja duša kroz razmatranje otajstava spasenja.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Dominika 8. kolovoza, dok je u vječnost prešao 6. kolovoza. Papa Grgur IX. svečano ga je proglasio svetim 1234. godine. Njegovo časno tijelo počiva u glasovitoj Arki svetoga Dominika u bazilici svetoga Dominika u Bologni, kamo stoljećima dolaze hodočasnici. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u bijelom habitu s crnim plaštem, sa sjajnom zvijezdom na čelu, držeći u ruci knjigu Evanđelja, ljiljan, raspelo i krunicu, često praćen psom s upaljenom zubljom. Zaštitnik je Reda propovjednika, propovjednika, astronoma i crkvenih studenata te moćni odvjetnik protiv krivovjerja.
Isti dan, 8. kolovoza, slave se i
- Blažena Bonifacija Rodríguez Castro, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Antun Silvestre Moya, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Marija od Križa MacKillop, djevica 20. stoljeće
- Sveti Altman od Passaua, biskup 11. stoljeće
- Sveti Euzebije od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Famijan, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Kirijak, Larg, Krescentijan, Memija, Julijana i Smaragd, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Sever od Viennea, prezbiter 5. stoljeće
- Blažena Marija Margareta Caiani, djevica 18. stoljeće
- Blažena Marija od Djeteta Isusa Baldillou y Bullit i četiri drugarice, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Felton, mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Ivan Fingley, prezbiter, i Robert Bickendike, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Vladimir Laskowski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Emilijan Kizijski, biskup 9. stoljeće
- Sveti Marin iz Tarza, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Mummol od Fleuryja, opat 7. stoljeće
- Sveti Pavao Ge Tingzhu, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Sekund, Karpophor, Viktorin i Severijan, mučenici 4. stoljeće