Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Spomen › Sveti Teobald iz Marlyja

SVETAC · OPAT

Sveti Teobald iz Marlyja

Spomendan
8. prosinca
Razdoblje
13. stoljeće

Život

Sveti Teobald iz Marlyja (Thibaut de Marly) rođen je krajem 12. stoljeća u dvorcu Montmorency u Francuskoj, u jednoj od najslavnijih plemićkih obitelji kraljevstva. U mladosti je odgajan na kraljevskom dvoru Filipa II. Augusta, postavši vrsni vitez i dvorjanin. No usred sjaja i primamljivosti dvorskoga života, Teobald je svoje srce sačuvao čistim i nepodijeljenim za Boga, provodeći noći u tajnoj molitvi i postu.

Godine 1226. odlučio je zauvijek napustiti svijet i stupiti u glasoviti cistercitski samostan Vaux-de-Cernay u pariškom kraju. U samostanu je zasjao kao ogledalo svih redovničkih kreposti. Premda visokoga plemićkog roda, Teobald je dragovoljno birao najniže, najteže i najprezrenije poslove: s radošću je čistio samostanske prostore, prao obuću svojoj subraći i posluživao bolesne monahe.

Godine 1235. braća su ga jednoglasno izabrala za opata samostana Vaux-de-Cernay. Kao opat, nije promijenio svoj ponizni način života: i dalje je prvi ustajao na noćnu molitvu, vlastitim rukama posluživao braću za stolom i ulijevao im vodu za pranje ruku. Gajio je plamteću pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji, nazivajući je svojom dragom Majkom i gospodaricom. Sam sveti francuski kralj Ljudevit IX. gajio je neizmjerno poštovanje prema opatu Teobaldu, često tražeći njegove duhovne savjete i zagovorne molitve za kraljevstvo i mir. Sveto je preminuo u Gospodinu u svojoj opatiji 8. prosinca 1247. godine, na sam dan Bezgrješnoga Začeća Blažene Djevice Marije.

Čuda

Nakon smrti svetoga Teobalda na njegovu su se grobu u opatijskoj crkvi događala mnoga čudesna ozdravljenja bolesnih i uzetih osoba koji su s vjerom dolazili moliti njegov zagovor.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Teobalda iz Marlyja 8. prosinca. Papa Klement IX. svečano ga je upisao u popis svetaca 1710. godine. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u bijeloj cistercitskoj kukulji s opatskim štapom, često kako pere noge siromasima ili kleči u molitvi pred oltarom Majke Božje. Zaštitnik je poniznih duša i redovničkih poglavara.

Isti dan, 8. prosinca, slave se i