BLAŽENIK · PREZBITER I PUSTINJAK
Blaženi Manfred Settala
- Spomendan
- 27. siječnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
Život
Blaženi Manfred Settala rođen je u 12. stoljeću u Milanu, u krilu moćne i imućne plemićke obitelji Settala. Vođen ljubavlju prema Bogu, u ranoj je mladosti napustio udobnost plemićkoga doma i posvetio se svećeničkom pozivu. Krajem 12. stoljeća poslan je u Valceresio, gdje je imenovan za prvoga župnika u Cuassu pri Milanskoj nadbiskupiji, vodeći duhovnu brigu i o susjednim naseljima uz obalu Luganskoga jezera.
Kao župnik Manfred je bio neumoran u služenju Božjemu narodu; slavio je svete sakramente u drevnoj crkvi svetoga Petra i crkvi svetoga Jakova, poučavao neuke, tješio ožalošćene i dijelio sve što je imao siromasima. No s vremenom je u njegovoj duši sazrijevala neugasiva čežnja za strožim pustinjačkim životom i neprekidnim razmatranjem božanskih otajstava. Vođen Duhom Svetim, Manfred se povukao iz župničke službe i nastanio visoko na samotnom i nepristupačnom brdu Monte San Giorgio, smještenom između Italije i Švicarske iznad voda Ceresija.
U gorskoj spilji na planini, s pogledom na mirno jezero, Manfred je godinama vodio iznimno strog pustinjački život. Njegovi su dani i noći bili ispunjeni strogim postom, dugotrajnom molitvom i trajnim promatranjem nebeskih istina. Hranio se tek divljim biljem i vodom, no premda je izbjegavao ljudsku slavu i povlačio se u dubinu spilje čim bi spazio posjetitelje, glas o njegovoj svetosti privlačio je rijeke hodočasnika iz Lombardije i Ticina koji su dolazili tražiti njegove mudre savjete, blagoslov i duhovnu utjehu. Manfred je sveto preminuo klečeći u molitvi u crkvici na brdu Monte San Giorgio 27. siječnja 1217. godine.
Čuda
Blaženi je Manfred već za života bio poznat po mnogim čudesnim djelima. U doba teške gladi koja je pogodila taj kraj dogodilo se takozvano »čudo peći« u Riva San Vitaleu: žene su mu se uplakane obratile jer nisu imale čime nahraniti svoju izgladnjelu djecu, a Manfred je podigao ruku i zazvao Božji blagoslov nad prazne peći, nakon čega su iz njih izišle nebrojene mirisne štruce svježega kruha. Godine 1207. bolesnici iz Olgiate Comasca koji su bolovali od teške pošasti došli su k njemu na planinu proseći zdravlje; Manfred ih je u duhu uputio da pođu na grob svetoga Gerarda u Monzu, što su poslušno učinili i smjesta bili potpuno izliječeni.
Nakon njegova preminuća na gori, zvona crkava u Riva San Vitaleu i okolnim mjestima sama su od sebe počela svečano i nezaustavljivo zvoniti. Mještani su pohrlili na Monte San Giorgio i zatekli Manfreda preminuloga na koljenima, a zvona su utihnula čim su otkrili njegovo sveto tijelo. Kako je nastao spor između Cuassa, gdje je bio župnik, i Rive San Vitale, gdje je preminuo, njegovo su tijelo položili na kola s volovskom zapregom i pustili životinje bez vodstva; volovi su nepogrešivo pošli prema crkvi u Riva San Vitaleu, gdje je blaženik potom svečano pokopan.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje blaženoga Manfreda Settale od davnina se čuva u Katoličkoj Crkvi, a njegov se spomendan svečano slavi 27. siječnja. Njegove se relikvije časte u prozirnoj staklenoj arci ispod glavnoga oltara župne crkve u Riva San Vitaleu u biskupiji Lugano, gdje se svake godine o njegovu blagdanu okuplja mnoštvo vjernika. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao pustinjak s dugom bradom, odjeven u skromno odijelo, držeći u ruci križ ili Sveto pismo, često u gorskom krajoliku s pogledom na jezero. Zaštitnik je mjesta Riva San Vitale i zagovornik u vremenima gladi i teških nevolja.
Isti dan, 27. siječnja, slave se i
- Blažena Rozalija du Verdier de la Sorinière, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Blaženi Juraj Matulaitis, biskup 20. stoljeće
- Sveta Anđela Merici, djevica 16. stoljeće
- Sveta Devota, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Gilduin od Dola, đakon 11. stoljeće
- Sveti Henrik de Ossó y Cervelló, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Julijan od Le Mansa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Julijan od Sore, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Vitalijan, papa 7. stoljeće
- Blaženi Ivan od Thérouannea, biskup 12. stoljeće
- Sveti Ivan Marija Muzei, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Marije od Bodona, opat 6. stoljeće
- Sveti Teodorik od Orléansa, biskup 11. stoljeće