Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Gertruda od Altenberga

Blažena Gertruda od Altenberga
Klikni za povećanje
×
Blažena Gertruda od Altenberga
Blažena Gertruda od Altenberga. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · OPATICA

Blažena Gertruda od Altenberga

Spomendan
13. kolovoza
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1297.

Život

Blažena Gertruda od Altenberga rođena je krajem rujna 1227. godine u dvorcu Wartburg u Tiringiji, kao najmlađe dijete svetoga tirinškoga grofa Ludovika IV. i svete Elizabete Ugarske. Njezin otac poginuo je u Otrantu na putu u križarski pohod nedugo prije njezina rođenja. Djevojčica je dobila ime po svojoj baki po majci, Gertrudi Andeškoj. Nakon smrti supruga, sveta Elizabeta bila je izložena progonima rodbine te je s djecom napustila dvorac i prigrlila život kršćanskoga siromaštva.

Kada je Gertrudi bilo tek oko dvije godine, majka ju je prema zavjetu povjerila brizi redovnica u samostan Altenberg pokraj Wetzlara, koji je pripadao premonstratenškomu redu. Ondje je Gertruda odrasla, primila temeljit kršćanski odgoj, naučila čitati i moliti te je s radošću obukla premonstratenški habit i položila redovničke zavjete, zauvijek ostavši u klauzuri. Godine 1248., kada je imala samo dvadeset i jednu godinu, sestre su je zbog njezine kreposti i mudrosti izabrale za opaticu samostana. Tom je zajednicom upravljala punih četrdeset i devet godina.

Naslijedivši imetak od svoga ujaka, markgrofa od Meissena, Gertruda je podigla novu samostansku crkvu i prostrano prihvatilište za siromahe i bolesnike uz samostan. Slijedeći svijetli primjer svoje svete majke, opatica je osobno dvorila bolesne, prala im rane i posluživala ih s neizmjernom ljubavlju. Živjela je u iznimnoj strogosti prema samoj sebi, provodeći noći u bdjenju i molitvi. Kada je papa pozvao kršćane na pomoć Svetoj zemlji, Gertruda i njezine sestre preuzele su križarski križ, obvezavši se da će uspjeh kršćana podupirati neprestanim postom, mrtvljenjima i molitvama.

Gajila je žarku pobožnost prema Presvetomu Oltarskom Sakramentu te je već 1270. godine u svome samostanu uvela svetkovinu Tijelova, postavši među prvima koji su to slavlje proširili na njemačkomu tlu. Doživjela je duboku starost za svoje doba, vodeći svoju redovničku obitelj u evanđeoskoj vjernosti. Preminula je u Gospodinu u samostanu Altenberg, 13. kolovoza 1297. godine.

Čuda

Blažena Gertruda bila je obdarena darom proroštva i dubokim mističnim uvidima, o čemu je svjedočila njezina starija sestra. Nakon njezina blaženoga preminuća na njezinu su se grobu u samostanskoj crkvi događala mnoga uslišanja i ozdravljenja vjernika koji su častili njezine relikvije.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blažene Gertrude pokopano je u prezbiteriju samostanske crkve u Altenbergu. Papa Klement V. dopustio je njezino javno liturgijsko štovanje 1311. godine, a papa Klement VI. podijelio je oproste svima koji pohode njezine relikvije u Altenbergu. Kasnije je i papa Benedikt XIII. potvrdio njezin kult.

Njezin se spomendan u Rimskom martirologiju i u premonstratenškome redu slavi 13. kolovoza. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao premonstratenška opatica u bijelome habitu s križem i opatskim štapom, držeći u ruci kruh za siromahe ili monstrancu, kao trajni uzor euharistijske pobožnosti, djelotvorne ljubavi prema bolesnima i redovničke ustrajnosti.

Isti dan, 13. kolovoza, slave se i