BLAŽENICA · OPATICA
Blažena Gertruda od Altenberga
- Spomendan
- 13. kolovoza
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1297.
Život
Blažena Gertruda od Altenberga rođena je krajem rujna 1227. godine u dvorcu Wartburg u Tiringiji, kao najmlađe dijete svetoga tirinškoga grofa Ludovika IV. i svete Elizabete Ugarske. Njezin otac poginuo je u Otrantu na putu u križarski pohod nedugo prije njezina rođenja. Djevojčica je dobila ime po svojoj baki po majci, Gertrudi Andeškoj. Nakon smrti supruga, sveta Elizabeta bila je izložena progonima rodbine te je s djecom napustila dvorac i prigrlila život kršćanskoga siromaštva.
Kada je Gertrudi bilo tek oko dvije godine, majka ju je prema zavjetu povjerila brizi redovnica u samostan Altenberg pokraj Wetzlara, koji je pripadao premonstratenškomu redu. Ondje je Gertruda odrasla, primila temeljit kršćanski odgoj, naučila čitati i moliti te je s radošću obukla premonstratenški habit i položila redovničke zavjete, zauvijek ostavši u klauzuri. Godine 1248., kada je imala samo dvadeset i jednu godinu, sestre su je zbog njezine kreposti i mudrosti izabrale za opaticu samostana. Tom je zajednicom upravljala punih četrdeset i devet godina.
Naslijedivši imetak od svoga ujaka, markgrofa od Meissena, Gertruda je podigla novu samostansku crkvu i prostrano prihvatilište za siromahe i bolesnike uz samostan. Slijedeći svijetli primjer svoje svete majke, opatica je osobno dvorila bolesne, prala im rane i posluživala ih s neizmjernom ljubavlju. Živjela je u iznimnoj strogosti prema samoj sebi, provodeći noći u bdjenju i molitvi. Kada je papa pozvao kršćane na pomoć Svetoj zemlji, Gertruda i njezine sestre preuzele su križarski križ, obvezavši se da će uspjeh kršćana podupirati neprestanim postom, mrtvljenjima i molitvama.
Gajila je žarku pobožnost prema Presvetomu Oltarskom Sakramentu te je već 1270. godine u svome samostanu uvela svetkovinu Tijelova, postavši među prvima koji su to slavlje proširili na njemačkomu tlu. Doživjela je duboku starost za svoje doba, vodeći svoju redovničku obitelj u evanđeoskoj vjernosti. Preminula je u Gospodinu u samostanu Altenberg, 13. kolovoza 1297. godine.
Čuda
Blažena Gertruda bila je obdarena darom proroštva i dubokim mističnim uvidima, o čemu je svjedočila njezina starija sestra. Nakon njezina blaženoga preminuća na njezinu su se grobu u samostanskoj crkvi događala mnoga uslišanja i ozdravljenja vjernika koji su častili njezine relikvije.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Gertrude pokopano je u prezbiteriju samostanske crkve u Altenbergu. Papa Klement V. dopustio je njezino javno liturgijsko štovanje 1311. godine, a papa Klement VI. podijelio je oproste svima koji pohode njezine relikvije u Altenbergu. Kasnije je i papa Benedikt XIII. potvrdio njezin kult.
Njezin se spomendan u Rimskom martirologiju i u premonstratenškome redu slavi 13. kolovoza. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao premonstratenška opatica u bijelome habitu s križem i opatskim štapom, držeći u ruci kruh za siromahe ili monstrancu, kao trajni uzor euharistijske pobožnosti, djelotvorne ljubavi prema bolesnima i redovničke ustrajnosti.
Isti dan, 13. kolovoza, slave se i
- Blaženi Jakov Gapp, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Marko iz Aviana Cristofori, prezbiter 17. stoljeće
- Blaženi Modest García Martí, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Patrik O'Healy, biskup, i Kon O'Rourke, prezbiter, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Sekundin Marija Ortega García, prezbiter, i devetnaest drugova, mučenici 20. stoljeće
- Sveta Radegunda, kraljica i redovnica 6. stoljeće
- Sveti Antioh od Lyona, biskup 5. stoljeće
- Sveti Benildo (Petar) Romançon, redovnik 19. stoljeće
- Sveti Ivan Berchmans, redovnik 17. stoljeće
- Sveti Kasijan Imolski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Maksim Ispovjedalac, opat 7. stoljeće
- Sveti Poncijan, papa, i Hipolit, prezbiter, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Vigbert, prezbiter i opat 8. stoljeće
- Blaženi Ivan Agramunt, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Josip Bonet Nadal, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar Gabilhaud, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Vilim Freeman, prezbiter i mučenik 16. stoljeće