Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveta Klara Asiška

Sveta Klara Asiška
Klikni za povećanje
×
Sveta Klara Asiška
Sveta Klara Asiška. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Klara Asiška

Spomendan
11. kolovoza
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1253.

Život

Sveta Klara Asiška (Chiara Sciffi) rođena je 16. srpnja 1194. godine u Asizu u Umbriji, kao najstarija kći grofa Favorina Scifija i plemkinje Ortolane Fiumi. Odgojena u kršćanskoj vjeri uz majku koja se odlikovala pobožnošću i milosrđem, Klara je odmalena gajila ljubav prema skrovitoj molitvi, mrtvljenju i pomaganju siromasima.

U dobi od osamnaest godina slušala je korizmene propovijedi svetoga Franje Asiškoga u crkvi svetoga Jurja u Asizu. Franjine vatrene evanđeoske riječi o nasljedovanju siromašnoga i raspetoga Krista zapalile su njezino srce neugasivim žarom. U tajnosti se susrela s Franjom i povjerila mu svoju želju da živi po svetom Evanđelju. Na Cvjetnicu 1212. godine, raskošno odjevena, Klara je pošla u asišku katedralu svetoga Rufina. Dok su drugi pristupali k oltaru, ona je u ganuću ostala na mjestu, pa je sam biskup sišao i pružio joj blagoslovljenu palminu grančicu. Iste noći, 20. ožujka 1212. godine, Klara je u pratnji pobožnih žena potajno napustila očev dom i pošla u skromnu crkvicu Porcijunkulu. Ondje su je dočekali sveti Franjo i njegova braća. Franjo joj je odrezao kosu, a raskošne haljine zamijenio je grubom vunenom tunikom i velom, čime se Klara zauvijek zaručila s Kristom.

Njezin otac i rođaci pokušali su je silom odvući natrag u dvorac, no ona se čvrsto uhvatila za oltar u samostanu i otkrila obrijanu glavu, pokazujući da nepovratno pripada Bogu. Ubrzo joj se u samostanu pridružila mlađa sestra Agneza, unatoč novim nasilnim pokušajima rodbine. Sveti Franjo ih je potom smjestio u siromašnu nastambu uz crkvicu svetoga Damjana u Asizu, koju je sam vlastitim rukama obnavljao. Ondje je rođen Drugi franjevački red, Red siromašnih gospođa (kasnije nazvan klarisama), a Klara je postala prva opatica te zajednice.

Klara se herojski borila za temeljni ideal serafskoga siromaštva. Kada joj je kardinal Ugolino, kasniji papa Grgur IX., ponudio ublažavanje pravila i posjedovanje zajedničkih imanja radi sigurnosti, Klara je to odlučno odbila, rekavši: „Sveti Oče, želim odrješenje od svojih grijeha, ali ne želim odrješenje od obveze nasljedovanja Isusa Krista“. Zadivljen njezinom evanđeoskom čvrstinom, papa Grgur IX. podijelio joj je 17. rujna 1228. godine jedinstveni „Privilegium Paupertatis“ (Povlasticu siromaštva), kojom je osigurano da niti jedna vlast ne može prisiliti njezinu zajednicu na posjedovanje zemaljskih dobara. Klara je sama napisala Pravilo za svoje sestre, koje je postalo prvo pisano pravilo u povijesti Crkve što ga je sastavila jedna žena, a papa Inocent IV. svečano ga je potvrdio samo dva dana prije njezine smrti.

Provodeći više od četrdeset godina unutar klauzure svetoga Damjana, Klara je prednjačila u postu, noćnim bdjenjima, služenju bolesnim sestrama i trajnom klanjanju. Preminula je u Gospodinu 11. kolovoza 1253. godine u samostanu svetoga Damjana, držeći u rukama papinsku bulu s potvrdom Pravila.

Čuda

Najpoznatije čudo svete Klare zbilo se u rujnu 1240. godine kada su saracenski plaćenici u službi cara napali Asiz i počeli se penjati preko zidina samostana svetoga Damjana. Premda teško bolesna, Klara je zapovjedila da je ponesu do prozora te je pred neprijatelje iznijela pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom, vapeći Kristu za spasenje svojih sestara i grada. Iz Presvetoga se začuo glas: „Ja ću vas uvijek čuvati!“. U tom času napadače je obuzeo neobjašnjiv strah te su u neredu pobjegli preko zidina, poštedjevši samostan i Asiz.

Također, jedne božićne noći kada je zbog bolesti morala ostati u svojoj ćeliji dok su sestre bile na misi u bazilici svetoga Franje, Gospodin joj je omogućio da na zidu svoje ćelije u duhu jasno vidi i čuje čitavo bogoslužje i jaslice.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svete Klare 11. kolovoza. Papa Aleksandar IV. svečano ju je kanonizirao 1255. godine u katedrali u Anagniju, samo dvije godine nakon njezine smrti. Njezino tijelo počiva u bazilici svete Klare u Asizu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u tamnom habitu s bijelim velom i konopom s tri čvora, držeći u rukama pokaznicu ili ciborij s Presvetim Oltarskim Sakramentom te ljiljan, simbol djevičanstva. Zbog čudesnoga viđenja božićne mise, papa Pio XII. proglasio ju je 17. veljače 1958. godine nebeskom zaštitnicom televizije i telekomunikacija. Zaštitnica je reda klarisa, vezilja, očnih bolesnika i grada Asiza.

Isti dan, 11. kolovoza, slave se i