SVETAC · PREZBITER
Sveti Rajmund Penjafortski
- Spomendan
- 7. siječnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1275.
Život
Sveti Rajmund Penjafortski rodio se oko 1175. godine u dvorcu Santa Margarida i els Monjos pokraj Barcelone, u plemićkoj katalonskoj obitelji rodbinski povezanoj s aragonskim kraljevskim domom. Bio je izvanredno obdaren umom te je već u dvadesetoj godini predavao retoriku i logiku u katedralnoj školi u Barceloni. Godine 1210. uputio se na glasovito sveučilište u Bolognu, gdje je postigao doktorat iz građanskoga i crkvenoga prava te potom tri godine s velikim ugledom obnašao sveučilišnu katedru crkvenoga prava.
Pod utjecajem svetoga propovijedanja blaženoga Reginalda iz Bologne, Rajmund je osjetio poziv za redovnički život te je na Veliki petak 1222. godine u samostanu u Barceloni stupio u Red propovjednika. Njegov pravnički um i redovnička strogost ubrzo su došli do punoga izražaja. Na molbu svojih poglavara sastavio je znamenito djelo Summa de Casibus Poenitentiae, priručnik za ispovjednike koji je postao uzor mudroga i milosrdnoga dijeljenja sakramenta pomirenja. Godine 1223. pomogao je svetomu Petru Nolascu pri utemeljenju Reda Majke Božje od Milosrđa za otkup kršćanskih robova iz muslimanskoga sužanjstva.
Papa Grgur IX. pozvao ga je 1230. godine u Rim, imenovavši ga svojim kapelanom, ispovjednikom i vrhovnim pokorničarom. Svjestan njegove pravne stručnosti, Papa mu je povjerio golem pothvat: sabrati, uskladiti i kodificirati sve raspršene, proturječne i preopširne papinske dekrete koji su se gomilali stoljećima. Rajmund je to djelo izvršio s nenadmašnom točnošću, stvorivši Decretales Gregorii IX (poznate i kao Liber Extra), koje je papa proglasio 1234. godine kao jedini službeni i mjerodavni zbornik crkvenoga prava u Crkvi i sveučilištima, a koji je ostao na snazi gotovo sedam stoljeća, sve do 1917. godine.
Kada ga je papa htio imenovati nadbiskupom Tarragone, Rajmund je u poniznosti odbio tu čast i vratio se u samostansku povučenost u Španjolsku. No, već 1238. godine opći kapitul izabrao ga je za vrhovnoga učitelja dominikanskoga reda, kao nasljednika blaženoga Jordana Saskoga. Pješice je obišao samostane, a za svoga dvogodišnjeg vodstva temeljito je preradio i izdao obnovljene Ustanove reda. U njih je unio i pravilo o mogućnosti odreknuća od službe, koje je sam iskoristio 1240. godine kako bi se povukao u tišinu i molitvu.
Posljednja desetljeća života posvetio je misionarskomu radu za obraćenje Saracena i Židova. Potaknuo je osnivanje posebnih škola za učenje arapskoga i hebrejskoga jezika u samostanima u Barceloni i Tunisu, kako bi misionari mogli u ljubavi naviještati istinu. Također je potaknuo svetoga Tomu Akvinskoga da napiše svoje znamenito djelo Protiv pogana (Summa contra Gentiles). Godine 1263. u kraljevskoj palači u Barceloni predsjedao je poznatoj teološkoj raspravi između kršćanskih i židovskih mudraca, jamčeći slobodu govora i evanđeosko poštovanje. U dubokoj starosti od stotinu godina, blago je usnuo u Gospodinu u Barceloni, 6. siječnja 1275. godine.
Čuda
Najpoznatije čudo iz njegova života dogodilo se na otoku Mallorci, kamo je pratio aragonskoga kralja Jakova I. kao ispovjednik. Kada je kralj sa sobom poveo sablažnjivu priležnicu, Rajmund ga je očinski opomenuo da je otpusti. Budući da se kralj oglušio, svetac je zatražio dopuštenje da se vrati u Barcelonu, no kralj mu je zabranio odlazak i pod prijetnjom smrću zapovjedio svim kapetanima da ga ne smiju ukrcati na brod.
Tada se Rajmund sa svojim subratom uputio na morsku obalu. Skinuo je svoj crni dominikanski plašt, rasprostro ga po površini morskih valova, a jedan kraj privezao za svoj hodočasnički štap načinivši tako jedro. Učinio je znak križa, stupio na plašt i pred očima zaprepaštenih pomoraca čudesno zaplovio preko mora. Na tome čudesnom plaštu preplovio je oko sto i šezdeset milja do barcelonske luke u svega šest sati, gdje ga je dočekalo zadivljeno mnoštvo. Potresen tim očitovanjem Božje sile, kralj Jakov se gorko pokajao i popravio svoj život.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Klement VIII. 29. travnja 1601. godine. Njegovo tijelo počiva u katedrali svete Eulalije i Svetoga Križa u Barceloni. Njegov liturgijski spomendan slavi se 7. siječnja.
U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu i crnom plaštu, držeći u ruci knjigu crkvenih zakona i pero, ili kako na raširenom plaštu čudesno plovi morem. Zbog svoga golemog i trajnog doprinosa uređenju crkvenoga poretka, sveti Rajmund Penjafortski nebeski je zaštitnik kanonskih pravnika, pravnika općenito, odvjetnika i ispovjednika.
Isti dan, 7. siječnja, slave se i
- Blažena Marija Terezija Haze, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Ambrozije Fernandes, mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Matej Guimerà iz Agrigenta, biskup 15. stoljeće
- Sveti Aldrik od Le Mansa, biskup 9. stoljeće
- Sveti Kir Carigradski, biskup 8. stoljeće
- Sveti Krispin I. od Pavije, biskup 5. stoljeće
- Sveti Lucijan Antiohijski, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Polieukt, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Valentin Retski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Josip Tuấn, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Knut Lavard, mučenik 12. stoljeće
- Sveti Tillo (Tilon), redovnik 8. stoljeće
- Sveti Valentinijan od Chura, biskup 5. stoljeće