Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveta Lutgarda

Sveta Lutgarda
Klikni za povećanje
×
Sveta Lutgarda
Sveta Lutgarda. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Lutgarda

Spomendan
16. lipnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1246.

Život

Sveta Lutgarda rođena je 1182. godine u Tongerenu u današnjoj Belgiji. U dobi od dvanaest godina roditelji su je povjerili na odgoj benediktinskom samostanu svete Katarine blizu Sint-Truidena. U mladosti je bila privučena ljepotom, odjećom i zabavama te nije pokazivala osobitu želju za redovničkim zvanjem. No u sedamnaestoj godini, dok se nalazila u samostanskoj razgovornici, doživjela je potresno viđenje: ukazao joj se Gospodin Isus Krist, pokazao joj svoju otvorenu ranu na prsima i pozvao je da ga ljubi svim srcem. Taj je trenutak potpuno preobrazio njezin život; s dvadeset godina položila je svečane zavjete kao benediktinka, posvetivši se molitvi i najstrožoj pokori.

Iako je u dvadeset i petoj godini bila izabrana za prioru zajednice, Lutgarda je odbila tu čast, težeći za još skrovitijim i strožim monaškim životom. Godine 1208. prešla je u samostan cistercitkinja u Aywièresu. U tome se samostanu govorio francuski jezik koji Lutgarda nije znala; svjesno ga je odbila naučiti kako bi mogla živjeti u neprekidnoj šutnji i sabranosti, komunicirajući samo s Bogom.

Lutgarda je postala jedna od najvećih mističarki svoga doba i prva velika preteča pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu. U jednoj glasovitoj viziji Krist joj je ponudio da izabere bilo koji milosni dar; ona je najprije zatražila bolje razumijevanje latinskoga jezika kako bi bolje razumjela psalme u koru, no ubrzo je osjetila nutarnju prazninu. Vratila se pred Gospodina i ponizno rekla: »Gospodine, želim zamijeniti taj dar za tvoje Srce!« Tada joj je Krist u viđenju izvadio srce iz prsa i sjedinio ga sa svojim Božanskim Srcem. Posljednjih jedanaest godina zemaljskoga života provela je u potpunom sljepilu, trpeći u miru i radosno prikazujući svoje patnje za grešnike i duše u čistilištu. Krist joj je unaprijed objavio dan smrti, te je blago preminula u samostanu Aywières 16. lipnja 1246. godine.

Čuda

Lutgarda je bila obdarena iznimnim karizmama: darom proricanja, viđenja i čudesnih ozdravljenja bolesnika. Za vrijeme dubokih mističnih zanosa promatranja muke Kristove, sestre su svjedočile kako joj je s čela kapala stvarna krv. Poznato je i njezino viđenje pape Inocenta III., koji joj se neposredno nakon smrti ukazao u plamenu čistilišta, moleći njezine molitve i zahvaljujući joj na žrtvama koje je prinijela za njega.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje svete Lutgarde odobreno je i upisano u Rimski martirologij 1584. godine. Njezin se spomendan slavi 16. lipnja. Njezine relikvije, koje su stoljećima čuvane u Aywièresu, prenesene su 1796. godine u crkvu u Ittreu, gdje se i danas s poštovanjem čuvaju. Glasoviti barokni kip klesara Matthiasa Brauna na Karlovu mostu u Pragu prikazuje svetu Lutgardu kako se u zanosu privija uz raspetoga Krista. Suzaštitnica je Belgije i Flandrije te zaštitnica slijepih, slabovidnih, tjelesnih invalida i rodilja u teškim porodima.

Isti dan, 16. lipnja, slave se i