Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Benvenut Scotivoli

Sveti Benvenut Scotivoli
Klikni za povećanje
×
Sveti Benvenut Scotivoli
Sveti Benvenut Scotivoli. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Benvenut Scotivoli

Spomendan
22. ožujka
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1282.

Život

Sveti Benvenut Scotivoli rođen je u Anconi u prvoj polovici trinaestoga stoljeća. Pripadao je uglednoj obitelji, a visoku naobrazbu stekao je na sveučilištu u Bologni gdje je studirao pravo zajedno sa svetim Silvestrom Guzzolinijem. Nakon studija vratio se u rodni grad i primio sveti red prezbiterata. Zbog svoje učenosti, pravne stručnosti i duhovne zrelosti imenovan je arhiđakonom Ankonske biskupije, a 1263. godine postao je i njezin apostolski upravitelj.

Papa Urban IV. imenovao ga je 13. ožujka 1264. godine biskupom grada Osima. Preuzevši biskupijsko sjedište koje je bilo opustošeno prethodnim političkim i crkvenim razmiricama, Benvenut se pokazao neumornim slugom mira i crkvene obnove. Uspješno je pomirio zavađene građane i vratio slogu u podijeljeni grad. Kao pravi pastir strogo je zabranio otuđivanje crkvenih dobara i imovine te proveo nužnu stegu među klerom na biskupijskoj sinodi. Godine 1269. zaredio je za svećenika svetoga Nikolu Tolentinskoga.

Iako je obnašao visoku biskupsku službu, Benvenut je u srcu gajio iznimnu ljubav prema evanđeoskomu siromaštvu i duhovnosti svetoga Franje Asiškoga. U svoju je biskupiju rado primao Manju braću, dijelio njihovu skromnost te, po predaji, nosio njihov pokornički habit pod biskupskim ruhom. Kada je osjetio da mu se bliži samrtni čas, zatražio je, po uzoru na svetoga Franju, da ga polože na golu zemlju. Na toj goloj zemlji, u potpunu siromaštvu i predanju Bogu, preminuo je 22. ožujka 1282. godine u Osimu.

Čuda

Gospodin je proslavio svetoga Benvenuta čudesnim uslišanjima još za njegova života, a osobito nakon preminuća na njegovu grobu u katedrali u Osimu. Brojni bolesnici i nemoćnici koji su se s vjerom doticali njegova odra i molili pred njegovim počivalištem bivali su oslobođeni tjelesnih muka i bolesti, što je potvrdilo njegov glas svetosti među klerom i pukom.

Štovanje i zaštitništvo

Nakon Benvenutove smrti građani i svećenstvo podigli su mu veličanstveni gotički grob u katedrali u Osimu, a papa Martin IV. odobrio je njegovo štovanje već 1284. godine. Njegovo je tijelo 1590. godine preneseno u kriptu katedrale, gdje i danas počiva. Godine 1755. gradske vlasti i biskup proglasili su ga glavnim zaštitnikom grada Osima.

Njegov se liturgijski spomendan slavi 22. ožujka. U umjetnosti se prikazuje u biskupskome ruhu s mitrom i pastirskim štapom, ponekad s franjevačkim habitom pod plaštem ili položen na golu zemlju, kao uzor pastirske mudrosti, ljubavi prema siromaštvu i kršćanskoga pomirenja.

Isti dan, 22. ožujka, slave se i