Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveta Franca Visalta

Sveta Franca Visalta
Klikni za povećanje
×
Sveta Franca Visalta
Sveta Franca Visalta. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · OPATICA

Sveta Franca Visalta

Spomendan
25. travnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1218.

Život

Sveta Franca Visalta rodila se 1175. godine u Piacenzi u uglednoj i plemenitoj talijanskoj obitelji. Već u ranoj dobi od svega sedam godina povjerena je na odgoj benediktinkama u samostanu svetoga Sirusa u rodnome gradu. U tom se samostanu posve predala molitvi i sabranosti, a kada je navršila četrnaest godina, položila je svečane redovničke zavjete. Njezina pobožnost, mudrost i iznimna vjernost redovničkomu pravilu bile su očite cijeloj zajednici, pa su je sestre 1199. godine, nakon smrti poglavarice Brizie, unatoč njezinoj mladosti izabrale za opaticu.

Kao poglavarica, Franca se trudila uvesti dublju stegu, trajnu šutnju i strogi post. Njezina velika strogost i duhovni zahtjevi naišli su na nerazumijevanje i otpor dijela sestara, pa se osjetila neshvaćenom. U to je vrijeme upoznala pobožnu plemkinju Karenciju Visconti koja je čeznula za istinskim predanjem Bogu te ju je potaknula na odlazak u cistercitski samostan u Rapallu. Zahvaljujući pomoći Karencijine obitelji, oko 1214. godine utemeljen je cistercitski samostan Santa Maria di Montelana kod Morfassa, a Franca je imenovana njegovom prvom opaticom.

U novom cistercitskom samostanu Franca je pronašla mir i svesrdno prihvatila cistercitsku stegu. Bila je uzor cijeloj zajednici po tome što je redovito provodila sate u noćnoj molitvi pred svetohraništem. Premda joj je tjelesno zdravlje bivalo sve krhkije, nije odustajala od postova i tjelesnih pokora. Zbog nepovoljnih uvjeta, zajednica se preselila na novo mjesto, u samostan Santa Maria del Terzo Passo u Pittolu blizu Piacenze. Ondje je sveta opatica, sasvim iscrpljena teškim pokorama i neprestanim bdjenjima, dovršila svoj zemaljski hod 25. travnja 1218. godine, u četrdeset i trećoj godini života.

Štovanje i zaštitništvo

Glas o Francinoj svetosti i njezinu životu neprestane molitve brzo se proširio među vjernicima. Prema crkvenoj predaji, papa Grgur X. proglasio ju je svetom 1273. godine prigodom svoga putovanja na sabor u Lyon. Tijelo svete France danas počiva u crkvi benediktinskoga samostana svetoga Rajmunda u Piacenzi, kamo je preneseno i gdje se s velikom pobožnošću časti. Rimski martirologij slavi njezin spomendan 25. travnja, ističući njezinu postojanost u cjelonoćnom bdjenju pred Bogom.

Isti dan, 25. travnja, slave se i