SVETAC · BISKUP
Sveti Fulko od Pavije
- Spomendan
- 26. listopada
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1229.
Život
Sveti Fulko (Folco Scotti) rodio se 1164. godine u gradu Piacenzi u Lombardiji. Potjecao je iz ugledne obitelji Scotti, koja je vukla daleko podrijetlo od doseljenika s irskih i škotskih prostora, po čemu je i nosila svoje obiteljsko ime. Odgojen u pobožnosti i ljubavi prema kršćanskom nauku, Fulko je u dvadesetoj godini života napustio svjetovnu karijeru i stupio među regularne kanonike samostana svete Eufemije u Piacenzi. Prepoznavši njegovu bistrinu uma i duhovnu zrelost, poglavari su ga poslali u Pariz na glasovito sveučilište Sorbonu, gdje je s iznimnim uspjehom završio studij teologije.
Vrativši se u Piacenzu, Fulko je oko tridesete godine izabran za priora samostana svete Eufemije, a kasnije je postao kanonik i arhiprezbiter stolne crkve. Uživao je veliki ugled kao izvrstan predavač teologije, no još više kao čovjek duboke molitve, krotkosti i mirotvorstva. Godine 1210. izabran je za biskupa Piacenze, no zbog teških političkih previranja i sukoba u gradu biskupsko je posvećenje primio tek 1216. godine u Rimu iz ruku samoga pape. Iste godine, kada je ostala prazna biskupska stolica u Paviji, papa Honorije III. premjestio ga je na čelo te važne biskupije.
Kao biskup Pavije, sveti Fulko razvio je izvanredno pastoralno i karitativno djelovanje. Bio je čovjek mira koji se klonio političkih spletki, ulažući sve svoje snage u duhovno dobro povjerenoga stada. Utemeljio je brojne javne kuhinje i ubožnice za gladne i siromašne, otvorio besplatne škole za siromašnu mladež te provodio temeljite obnove redovničkih zajednica i samostana. Neustrašivo je branio prava i slobodu Crkve pred nasrtajima građanskih vlasti, a istodobno je neumorno nastupao kao mirotvorac, mireći zavađene političke frakcije unutar grada te postižući pomirenje u dugogodišnjim neprijateljstvima između gradova Pavije i Piacenze. Nakon trinaest godina mudroga i nesebičnoga upravljanja biskupijom, sveti je biskup preminuo u Gospodinu u Paviji 16. prosinca 1229. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Fulko pokopan je u stolnoj crkvi u Paviji, gdje su njegovi vjernici odmah pohrlili na njegov grob časteći ga kao oca siromaha i apostola mira. Papa Grgur IX. ubrzo ga je uvrstio u popis svetaca. Njegove su svete moći 1567. godine svečano prenesene iz stare u novu katedralu u Paviji, gdje se i danas s velikim poštovanjem čuvaju pod oltarom. Rimski martirologij slavi njegov spomendan 26. listopada, hvaleći ga kao mirotvorca, čovjeka iznimne radinosti i predane kršćanske ljubavi. Zaštitnik je gradova Piacenze i Pavije te posrednik u izmirenju zavađenih naroda i zajednica.
Isti dan, 26. listopada, slave se i
- Blaženi Bonaventura iz Potenze, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Amand od Strasbourga, biskup 4. stoljeće
- Sveti Aptonije od Angoulêmea, biskup 6. stoljeće
- Sveti Cedd, biskup 7. stoljeće
- Sveti Eata od Hexhama, biskup i opat 7. stoljeće
- Sveti Lucijan i Marcijan, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Rustik od Narbonnea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Vita (Albuin) od Büraburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Damjan Furcheri, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Bean od Mortlacha, biskup 11. stoljeće
- Sveti Rogacijan i Felicissim, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Sigebald od Metza, biskup 8. stoljeće