Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Rikard od Chichestera

Sveti Rikard od Chichestera
Klikni za povećanje
×
Sveti Rikard od Chichestera
Sveti Rikard od Chichestera. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Rikard od Chichestera

Spomendan
3. travnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1253.

Život

Sveti Rikard od Chichestera (poznat i kao Richard de Wych) rođen je oko 1197. godine u mjestu Droitwich u Engleskoj, u obitelji pobožnih zemljoposjednika. Rano je ostao bez roditelja, a obiteljsko je imanje zapalo u teške dugove i zapuštenost. Rikard je nesebično preuzeo brigu o imanju, teškim tjelesnim radom obnovio očevinu te potom sva svoja nasljedna prava velikodušno prepustio starijem bratu, odbivši i povoljne bračne ponude kako bi se potpuno posvetio znanosti i služenju Bogu.

Pošao je na studij na sveučilište u Oxfordu, gdje je s drugovima živio u tolikom evanđeoskom siromaštvu da su imali samo jedan ogrtač koji su nosili na smjenu. Studij je nastavio u Parizu, a potom je proveo sedam godina u Bologni, stekavši naslov doktora crkvenoga prava. Po povratku u domovinu izabran je za kancelara oxfordskoga sveučilišta. Zbog njegove iznimne učenosti i svetosti, canterburyjski nadbiskup sveti Edmond Rich uzeo ga je za svoga osobnog kancelara i najbližega suradnika. Rikard je vjerno podupirao svetoga Edmonda u obrani slobode Crkve od samovlasti engleskoga kralja te ga je pratio u progonstvo u Pontigny u Francuskoj, ostavši uz njega sve do njegove smrti 1240. godine.

Nakon smrti svoga duhovnog oca, Rikard je otišao dominikancima u Orléans, završio teološki studij i bio zaređen za svećenika 1242. godine. Vrativši se u Englesku, posvetio se jednostavnoj župničkoj službi. No 1244. godine kanonici katedrale u Chichesteru izabrali su ga za biskupa. Kralj Henrik III. rasrdio se zbog toga izbora želeći na toj stolici svoga dvorjanina, pa je odbio priznati Rikarda i zaplijenio sve biskupske prihode i posjede. Rikard je pošao u Lyon k papi Inocentu IV., koji je potvrdio njegov izbor i osobno ga posvetio za biskupa 5. ožujka 1245. godine.

Vrativši se u Chichester kao biskup bez krova nad glavom, Rikard je dvije godine živio od milostinje svoga svećenika Šimuna u Tarringu. Pješice je obilazio cijelu biskupiju, propovijedao, dijelio sakramente i u slobodno vrijeme vlastitim rukama obrađivao zemlju. Tek nakon što je papa zaprijetio izopćenjem, kralj je 1246. godine vratio crkvena dobra.

Kao biskup, Rikard je živio u strogoj osobnoj askezi, trajno posteći i odričući se svakoga luksuza. Gotovo sve biskupske prihode dijelio je siromasima, osobito za vrijeme gladi 1247. godine. Sastavio je znamenite dijecezanske statute kojima je obnovio stegu klera, propisao obvezu besplatnoga dijeljenja sakramenata, promicao celibat i zahtijevao dostojanstveno slavljenje svete mise.

Po nalogu pape, 1252. godine neumorno je propovijedao križarski pohod za oslobođenje svetih mjesta u Jeruzalemu. Tijekom putovanja prema Doveru, kamo se uputio posvetiti crkvu u čast svoga nekadašnjeg učitelja svetoga Edmonda, teško je obolio. Nakon što je posvetio crkvu, preminuo je u Gospodinu u bolnici Maison Dieu u Doveru 3. travnja 1253. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Rikarda od Chichestera 3. travnja. Zbog glasa svetosti i brojnih uslišanja, papa Urban IV. svečano ga je kanonizirao 1262. godine u crkvi franjevaca u Viterbu. Njegovo tijelo preneseno je 16. lipnja 1276. godine u novi mramorni relikvijar iza glavnoga oltara u katedrali u Chichesteru, u nazočnosti kralja Edvarda I.. Taj je relikvijar bio jedno od najposjećenijih engleskih hodočasničkih odredišta sve dok u 16. stoljeću nije uništen u previranjima reformacije. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom, štapom i kaležom na tlu ili u ruci. Časti se kao zaštitnik pokrajine Sussex u Engleskoj te kao zaštitnik kočijaša i vozača, u spomen na godine kada je u mladosti vlastitim rukama vodio plug i upravljao konjima na obiteljskom imanju.

Isti dan, 3. travnja, slave se i