BLAŽENICA · DJEVICA
Sveta Ruža Viterbska
- Spomendan
- 6. ožujka
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1252.
Među najštovanijima: Najštovaniji na talijanskom području
Život
Sveta Ruža Viterbska rođena je oko 1233. godine u Viterbu u Laciju, u skromnoj i bogobojaznoj obitelji oca Ivana i majke Katarine. Od najranijega djetinjstva odlikovala se izvanrednim darom molitve, ljubavlju prema siromasima i gorljivom težnjom za sjedinjenjem s Gospodinom. Već kao djevojčica povlačila se u skrovitost roditeljskoga doma, provodeći sate u razmatranju Kristove muke i vršeći strogu pokoru. Premda krhka zdravlja i pogođena teškim tjelesnim trpljenjem, njezina je duša plamtjela neugasivim duhovnim žarom.
U lipnju 1250. godine, uoči blagdana svetoga Ivana Krstitelja, Ruža je teško oboljela. U toj bolesti primila je viđenje Presvete Djevice Marije, koja joj je podarila tjelesno ozdravljenje te joj naložila da obuče pokorničko odijelo po uzoru na svetoga Franju Asiškoga i pođe javno propovijedati pokoru građanima Viterba. Grad je u to doba bio poprište ogorčenih sukoba između pristaša rimskoga biskupa i cara Fridrika II., a među pukom su se širile i zablude krivovjernih katara.
Odzivajući se nebeskom pozivu, Ruža je s križem u ruci stupila na ulice i trgove Viterba. Mlada djevojka postala je neustrašiva vjesnica obraćenja, pozivajući sugrađane na pokoru, mir i nepokolebljivu vjernost svetoj Majci Crkvi i rimskome prvosvećeniku. Njezine su riječi bile toliko snažne i uvjerljive da su potresale srca okorjelih grješnika, no izazvale su i gnjev carskih pristaša i krivovjernika. Na njihov pritisak carski je podestat u siječnju 1250. godine prognao Ružu i njezine roditelje iz grada.
U progonstvu se obitelj sklonila u Soriano nel Cimino. Ondje je Ruža 5. prosinca 1250. godine prorekla brzu smrt cara Fridrika II., što se točno ispunilo nekoliko dana kasnije, 13. prosinca. Potom je pošla u Vitorchiano, gdje je svojim svetim životom i molitvom obratila stanovnike koji su bili zavedeni zabludama. Nakon obnove mira i papinske vlasti u Viterbu 1251. godine, Ruža se s roditeljima vratila u svoj rodni grad.
Željela je stupiti u samostan sestara klarisa svete Marije od Ruža, no sestre su je odbile primiti zbog njezina siromaštva i nedostatka miraza. Ruža je to odbijanje podnijela s potpunom poniznošću i predanjem, prorekavši sestrama da će je primiti nakon njezine smrti. Vratila se u malu ćeliju u očevoj kući, nastavljajući život u molitvi, askezi i djelima milosrđa. Ondje je, u dobi od samo osamnaest godina, sveto dovršila svoj kratki zemaljski hod 6. ožujka 1251. godine.
Čuda
Gospodin je svetu Ružu obdario čudesnim darovima od najranije dobi. Predaja bilježi da je već kao trogodišnja djevojčica svojom molitvom vratila u život preminulu tetku. Tijekom boravka u Vitorchianu, kako bi uvjerila zavedeni puk i dokazala istinitost katoličke vjere nasuprot lažnim naucima, Ruža je ušla usred razbuktale vatrene lomače i ostala tri sata nepovrijeđena među plamenovima, što je dovelo do potpunoga obraćenja čitavoga mjesta. U Vitorchianu je također svojom molitvom izmolila ozdravljenje slijepe žene imenovane Delicata.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svete Ruže Viterbske 6. ožujka, na dan njezina rođenja za nebo, dok se njezin svečani blagdan u Viterbu slavi 4. rujna, u spomen na prijenos njezinih svetih relikvija. Nakon što se svetica u snu ukazala papi Aleksandru IV., on je 4. rujna 1258. godine zapovjedio da se njezino neraspadnuto tijelo svečano prenese iz crkve Santa Maria in Poggio u samostan klarisa koji danas nosi njezino ime, čime se ispunilo njezino proroštvo. Svečani postupak njezine kanonizacije zaključio je papa Kalist III. 1457. godine.
Svake godine 3. rujna navečer u Viterbu se održava glasoviti prijenos visoke osvijetljene kule sa kipom svetice na vrhu (Macchina di Santa Rosa), koju kroz uske povijesne ulice na ramenima nosi stotinu nosača u znak zahvalnosti za njezinu trajnu zaštitu. U umjetnosti se sveta Ruža prikazuje u tamnom habitu s konopom, s vijencem ruža na glavi i raspelom u ruci, ponekad usred plamena. Glavna je zaštitnica grada Viterba, Franjevačkoga svjetovnog reda te kršćanske mladeži koja se bori za čistoću vjere.
Isti dan, 6. ožujka, slave se i
- Sveta Koleta Boylet, djevica 15. stoljeće
- Sveti Fridolin, opat 6. stoljeće
- Sveti Hrodegang od Metza, biskup 8. stoljeće
- Sveti Julijan Toledski, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kirijak od Triera, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Marcijan Tortonski, biskup i mučenik, i sveti Viktorin, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Olegarij od Tarragone, biskup 12. stoljeće
- Četrdeset i dva amorejska mučenika, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Evagrije Carigradski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Viktorin Nikomedijski, mučenik 4. stoljeće