BLAŽENIK · PUSTINJAK
Blaženi Gerard Mecatti
- Spomendan
- 25. svibnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
Život
Blaženi Gerard Mecatti rođen je u Villamagni kraj Firence oko 1174. godine u siromašnoj seljačkoj obitelji. Kao dječak od dvanaest godina ostao je bez roditelja te ga je primila plemićka obitelj, u čijoj je službi postao štitonoša mladoga viteza iz Reda svetoga Ivana Jeruzalemskoga. Pratio je svoga gospodara u Svetu zemlju, no na tome su putu obojica dospjela u zarobljeništvo. Nakon oslobođenja i vitezove smrti, Gerard je obišao sveta mjesta i vratio se u domovinu, ali ga je ljubav prema Kristovoj zemlji ponovno povukla na Istok. Kada su na drugom putovanju lađu napali gusari, Gerardova je gorljiva molitva spasila posadu i putnike od propasti.
U Palestini je ostao sedam godina, provodeći dane u dvorima ivanovaca gdje je njegovao bolesnike i gubavce, poslužujući ih s tolikom ljubavlju i poniznošću da su svi u njemu prepoznavali istinskoga Božjeg čovjeka. Po povratku u Toskanu upoznao je svetoga Franju Asiškoga, koji ga je primio u Treći samostanski red svetoga Franje. Gerard je nosio i znak bijeloga križa Reda svetoga Ivana i skromno franjevačko odijelo, spajajući u svom srcu vitešku predanost bolesnima i serafsko siromaštvo.
Nastanio se kao pustinjak u trošnoj kućici nedaleko od rodne Villamagne. Njegov je život bio neprekidan uspon u molitvi, strogom postu i mrtvljenju tijela; nosio je kostrijet, bičevao se i svake noći krišom prelazio tri milje na koljenima kako bi se klanjao Bogu u osami. U mjestu Incontro podigao je oratorij posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Premda je volio samoću, njegova su vrata bila otvorena svakom nevoljniku: primao je putnike, tješio ožalošćene i dijelio sve što je imao siromasima. Kada se u poodmakloj dobi teško razbolio, skrb o njemu preuzele su pobožne žene. Preminuo je u svetosti u svojoj kolibi sredinom 13. stoljeća, ostavivši iza sebe uspomenu na život koji je bio sav prožet ljubavlju prema Raspetome.
Čuda
Gospodin je Gerarda obdario mnogim čudesnim znakovima za života i nakon smrti. Najpoznatije čudo zbilo se u siječnju, za vrijeme njegove posljednje bolesti. Kada ga je redovnica koja ga je dvorila upitala želi li što pojesti, blaženik se nasmiješio i zatražio nekoliko svježih trešanja. Misleći da bunca u vrućici, sestra je ipak na njegovo navaljivanje izišla u ograđeni vrt iza ćelije i ondje, usred zimskoga mraza, ugledala stablo trešnje otežalo od zrelih, crvenih i mirisnih plodova, svježih kao usred lipnja.
Nakon njegove smrti, stanovnici okolnih sela pohrlili su k njegovu tijelu kako bi uzeli dijelove odjeće kao relikvije, pa su ga vlasti morale privremeno skloniti visoko u krošnju jednoga hrasta dok nije sagrađena crkva. Njegovo je tijelo stoljećima ostalo netaknuto, šireći oko sebe ugodan nebeski miris kad god bi bilo pokazano vjernicima.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje blaženoga Gerarda potvrdio je papa Grgur XVI. 18. svibnja 1833. godine. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 25. svibnja. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u kamenom relikvijaru ispod glavnoga oltara župne crkve u Villamagni. U kršćanskoj umjetnosti Gerard Mecatti prikazuje se u sivom pustinjačkom habitu s bijelim križem svetoga Ivana na prsima, držeći u ruci grančicu punu zrelih crvenih trešanja, simbol čuda koje je Gospodin učinio po njegovoj djetinjoj vjeri.
Isti dan, 25. svibnja, slave se i
- Sveti Aldhelm od Sherbornea, biskup 8. stoljeće
- Sveti Beda Časni, prezbiter i crkveni naučitelj 8. stoljeće
- Sveti Dionizije od Milana, biskup 4. stoljeće
- Sveti Grgur VII., papa 11. stoljeće
- Sveti Kanion od Atele, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Kristofor Magallanes i Augustin Caloca, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Sveti Zenobije Firentinski, biskup 5. stoljeće
- Blaženi Jakov Filip Bertoni, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Nikola Cehelskyj, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Magdalena Sofija Barat, djevica 19. stoljeće
- Sveta Marija Magdalena de' Pazzi, djevica 17. stoljeće
- Sveti Dionizije Ssebuggwawo, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Genadije od Astorge, biskup 10. stoljeće
- Sveti Geri od Lunata, pustinjak 13. stoljeće
- Sveti Lav iz Mantenaya, opat 6. stoljeće
- Sveti Petar Đoàn Văn Vân, vjeroučitelj i mučenik 19. stoljeće