Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Spomen › Blaženi Gerard Mecatti

BLAŽENIK · PUSTINJAK

Blaženi Gerard Mecatti

Spomendan
25. svibnja
Razdoblje
13. stoljeće

Život

Blaženi Gerard Mecatti rođen je u Villamagni kraj Firence oko 1174. godine u siromašnoj seljačkoj obitelji. Kao dječak od dvanaest godina ostao je bez roditelja te ga je primila plemićka obitelj, u čijoj je službi postao štitonoša mladoga viteza iz Reda svetoga Ivana Jeruzalemskoga. Pratio je svoga gospodara u Svetu zemlju, no na tome su putu obojica dospjela u zarobljeništvo. Nakon oslobođenja i vitezove smrti, Gerard je obišao sveta mjesta i vratio se u domovinu, ali ga je ljubav prema Kristovoj zemlji ponovno povukla na Istok. Kada su na drugom putovanju lađu napali gusari, Gerardova je gorljiva molitva spasila posadu i putnike od propasti.

U Palestini je ostao sedam godina, provodeći dane u dvorima ivanovaca gdje je njegovao bolesnike i gubavce, poslužujući ih s tolikom ljubavlju i poniznošću da su svi u njemu prepoznavali istinskoga Božjeg čovjeka. Po povratku u Toskanu upoznao je svetoga Franju Asiškoga, koji ga je primio u Treći samostanski red svetoga Franje. Gerard je nosio i znak bijeloga križa Reda svetoga Ivana i skromno franjevačko odijelo, spajajući u svom srcu vitešku predanost bolesnima i serafsko siromaštvo.

Nastanio se kao pustinjak u trošnoj kućici nedaleko od rodne Villamagne. Njegov je život bio neprekidan uspon u molitvi, strogom postu i mrtvljenju tijela; nosio je kostrijet, bičevao se i svake noći krišom prelazio tri milje na koljenima kako bi se klanjao Bogu u osami. U mjestu Incontro podigao je oratorij posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Premda je volio samoću, njegova su vrata bila otvorena svakom nevoljniku: primao je putnike, tješio ožalošćene i dijelio sve što je imao siromasima. Kada se u poodmakloj dobi teško razbolio, skrb o njemu preuzele su pobožne žene. Preminuo je u svetosti u svojoj kolibi sredinom 13. stoljeća, ostavivši iza sebe uspomenu na život koji je bio sav prožet ljubavlju prema Raspetome.

Čuda

Gospodin je Gerarda obdario mnogim čudesnim znakovima za života i nakon smrti. Najpoznatije čudo zbilo se u siječnju, za vrijeme njegove posljednje bolesti. Kada ga je redovnica koja ga je dvorila upitala želi li što pojesti, blaženik se nasmiješio i zatražio nekoliko svježih trešanja. Misleći da bunca u vrućici, sestra je ipak na njegovo navaljivanje izišla u ograđeni vrt iza ćelije i ondje, usred zimskoga mraza, ugledala stablo trešnje otežalo od zrelih, crvenih i mirisnih plodova, svježih kao usred lipnja.

Nakon njegove smrti, stanovnici okolnih sela pohrlili su k njegovu tijelu kako bi uzeli dijelove odjeće kao relikvije, pa su ga vlasti morale privremeno skloniti visoko u krošnju jednoga hrasta dok nije sagrađena crkva. Njegovo je tijelo stoljećima ostalo netaknuto, šireći oko sebe ugodan nebeski miris kad god bi bilo pokazano vjernicima.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje blaženoga Gerarda potvrdio je papa Grgur XVI. 18. svibnja 1833. godine. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 25. svibnja. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u kamenom relikvijaru ispod glavnoga oltara župne crkve u Villamagni. U kršćanskoj umjetnosti Gerard Mecatti prikazuje se u sivom pustinjačkom habitu s bijelim križem svetoga Ivana na prsima, držeći u ruci grančicu punu zrelih crvenih trešanja, simbol čuda koje je Gospodin učinio po njegovoj djetinjoj vjeri.

Isti dan, 25. svibnja, slave se i