Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Rajmund Nerođeni (Nonnat)

Sveti Rajmund Nerođeni (Nonnat)
Klikni za povećanje
×
Sveti Rajmund Nerođeni (Nonnat)
Sveti Rajmund Nerođeni (Nonnat). Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Rajmund Nerođeni (Nonnat)

Spomendan
31. kolovoza
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1240.

Život

Sveti Rajmund rodio se u Portellu u Kataloniji početkom 13. stoljeća u plemićkoj, ali osiromašenoj obitelji. Nazvan je Nerođeni (Nonnatus) jer je na svijet došao nakon majčine smrti, kada su ga iz njezine utrobe izvadili oštricom mača. U ranoj dobi pokazivao je veliku pobožnost i bistrinu duha. Otac ga je poslao da nadgleda obiteljsko poljsko dobro kako bi ga odvratio od duhovnoga poziva, no Rajmund je ondje čuvao stada i provodio sate u molitvi pred slikom Majke Božje u obližnjoj kapeli svetoga Nikole. Vidjevši sinovljevu postojanost, otac mu je naposljetku dopustio da pođe Božjim putem. U Barceloni je primio redovnički habit Reda Blažene Djevice Marije od Milosrđa za otkupljenje robova (mercedarijevaca) iz ruku samoga utemeljitelja, svetoga Petra Nolasca. Za svećenika je zaređen 1222. godine.

Zbog svoje revnosti i kreposti ubrzo je imenovan glavnim otkupiteljem robova. Poslan je u sjevernu Afriku kako bi kršćanima koje su zarobili Mauri donio slobodu. U Valenciji i Alžiru otkupio je stotine zarobljenih sužnjeva. Kada mu je ponestalo novca za otkup preostalih nevoljnika kojima je prijetila opasnost da pod prisilom izgube vjeru, Rajmund se dragovoljno predao u zarobljeništvo kao talac, ispunjavajući tako poseban četvrti zavjet svoga reda. U tamnici je neustrašivo tješio druge sužnjeve i propovijedao Kristovo evanđelje, pa je čak i nekoliko muslimana priveo vjeri. Razjarene maurske vlasti podvrgnule su ga teškim mukama i osudile na smrt nabijanjem na kolac, no kazna je preinačena u strogi zatvor u nadi da će za njega dobiti veliku otkupninu. Kako bi ga spriječili da i dalje javno navješćuje Krista, usijanim su mu željezom probili usne i zaključali ih lokotom čiji je ključ čuvao stražar, otvarajući ga samo za vrijeme oskudnih obroka.

Nakon što su subraća sakupila novac i otkupila ga, Rajmund se vratio u Španjolsku. Iscrpljen teškim patnjama i zatvorskim zlostavljanjima, pošao je na poziv pape Grgura IX. prema Rimu, ali je na putu stigao samo do dvorca u Cardoni nedaleko od Barcelone. Ondje je, shrvan bolešću, sveto preminuo 31. kolovoza 1240. godine u dobi od trideset i šest godina.

Čuda

Predaja prenosi da se Rajmund u posljednjim trenutcima zemaljskoga života nalazio bez svećenika koji bi mu podijelio popudbinu, pa mu se ukazao sam Gospodin Isus Krist u pratnji anđela i osobno ga nahranio svojim presvetim Tijelom.

Nakon njegove smrti nastao je spor između mjesnoga grofa, puka i redovnika oko toga gdje će biti pokopan. Kako bi riješili nesuglasice, njegovo su tijelo položili na slijepu mulu i pustili je bez vodstva. Životinja je nepogrešivo pošla ravno prema samotnoj seoskoj kapeli svetoga Nikole, gdje je Rajmund u mladosti molio kao pastir, te se ondje zaustavila; na tome je mjestu potom sagrađeno svetište u kojemu je pokopan. Na njegovu su se grobu stoljećima događala brojna ozdravljenja i uslišanja bolesnih i potrebitih.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Aleksandar VII. 1657. godine, a papa Klement IX. proširio je njegovo štovanje na cijelu Crkvu. Spomendan mu se slavi 31. kolovoza. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom habitu reda mercedarijevaca, okružen oslobođenim robovima, s probijenim usnama i lokotom na ustima ili s palmom u ruci na kojoj se nalaze tri krune koje označavaju djevičanstvo, propovijedanje i mučeništvo.

Zbog okolnosti vlastitoga rođenja zagovornik je trudnica, rodilja i primalja, a štuje se i kao zaštitnik novorođenčadi, lažno optuženih osoba i svećenika koji čuvaju ispovjednu tajnu. Vjernici se utječu njegovu zagovoru i mole pred lokotima koji se polažu pred njegove oltare, proseći čuvanje jezika od kleveta, laži i ogovaranja.

Isti dan, 31. kolovoza, slave se i