SVETICA · POKORNICA
Sveta Margareta Kortonska
- Spomendan
- 22. veljače
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1297.
Život
Sveta Margareta Kortonska rođena je 1247. godine u Lavianu u Toskani, u skromnoj težačkoj obitelji. Već u sedmoj godini života ostala je bez majke, a očeva nova supruga nije pokazivala nimalo ljubavi prema djevojčici željnoj nježnosti i topline. Odrastajući u osamljenosti i nerazumijevanju, Margareta je s oko sedamnaest godina pobjegla s mladim plemićem Arsenijem u njegov dvorac blizu Montepulciana. U izvanbračnoj vezi provela je devet godina i rodila sina, neprestano se nadajući vjenčanju koje je plemić obećavao, ali nikada nije ispunio. Iako je živjela usred prolaznoga sjaja, Margareta nije zaboravljala siromahe, dijelila im je pomoć i čeznula za krepošću. Kada su joj susjedi prigovarali zbog njezina načina života, ona bi im s neobičnim pouzdanjem odgovorila da se ne boje za nju jer će umrijeti kao svetica, a oni će joj hodočastiti na grob.
Njezin se život iz temelja promijenio onoga dana kada je njezin ljubavnik otišao na posjed i poginuo u zasjedi, kao žrtva tadašnjih plemićkih sukoba. Njegov lovački pas vratio se sam u dvorac te je Margaretu odveo u šumarak u Giorgiju, gdje je pod lišćem pronašla mrtvo i unakaženo tijelo. Taj stravičan prizor prolaznosti ljudskoga života i ljepote potresao ju je do dna duše te potaknuo na radikalno obraćenje. Ostavila je sav posjed, nakit i darove rodbini ubijenoga plemića te se sa sinčićem uputila ocu u Laviano tražeći oprost. No maćeha ju je odbila primiti u kuću, pa se Margareta našla na ulici bez igdje ikoga.
U teškoj tjeskobi i napasti da se vrati grešnom životu, u duši je začula Gospodinov poziv da pođe franjevcima u Cortonu. Ondje su je dvije plemenite žene primile u dom i upoznale s braćom manjima, među kojima je fra Giunta Bevegnati postao njezin duhovni vođa i životopisac. Margareta je prošla kroz teške unutarnje borbe i kušnje, podnoseći stroge pokore, post o kruhu i bilju te duga bdjenja. Sina je povjerila franjevcima u Arezzu na odgoj i školovanje, a on je kasnije i sam obukao habit Manje braće.
Nakon tri godine kušnje, 1277. godine primljena je u Treći red svetoga Franje. Živjela je u potpunu siromaštvu proseći kruh, ali se istodobno nesebično davala u služenju bolesnicima i nevoljnicima. Poticajem građana osnovala je bolnicu za bolesne siromahe u Cortoni, okupila zajednicu trećoredica nazvanih Poverelle za njegu bolesnih te utemeljila Bratovštinu Gospe od Milosrđa za pomaganje potrebitima. Bila je i neustrašiva mirotvorka u javnome životu, posredujući u smirivanju gvelfskih i ghibelinskih sukoba. Po Božjem nalogu opomenula je aretinskoga biskupa zbog ratobornoga i svjetovnoga života. Posljednje godine provela je u strogoj molitvenoj samoći uz ruševnu crkvicu svetoga Bazilija nad gradom, koju je obnovila. Preminula je u Gospodinu u Cortoni, 22. veljače 1297. godine.
Čuda
Margaretu je Gospodin uveo u duboko mistično zajedništvo sa sobom, osobito kroz razmatranje svoje svete Muke. Godine 1277., dok je molila u franjevačkoj crkvi pred raspelom, začula je Kristov glas: »Što želiš, siromašice moja?«, a ona mu je odgovorila: »Ne tražim niti želim ništa drugo doli Tebe, moj Gospodine Isuse!«. U početku joj se Spasitelj obraćao nazivom »siromašice«, a nakon pročišćenja kroz suze i pokoru nazvao ju je »kćeri moja«. Imala je brojna viđenja anđela tješitelja i dar proricanja, a po njezinoj su se molitvi događala čudesna ozdravljenja duša i tijela.
Štovanje i zaštitništvo
Odmah nakon smrti Margareta je u narodu štovana kao svetica. Papa Inocent X. potvrdio je njezino štovanje 1653. godine, a papa Benedikt XIII. svečano ju je kanonizirao 16. svibnja 1728. godine, nazvavši je Novom Magdalenom. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u srebrnoj urni iznad glavnoga oltara u bazilici posvećenoj njoj na brdu iznad Cortone.
Liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 22. veljače, a u franjevačkome redu 16. svibnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkomu habitu s bijelim velom, u molitvenome zanosu pred raspelom, uz pratnju psa koji ju podsjeća na trenutak obraćenja. Zaštitnica je pokornika, samohranih majki, napuštene djece, lažno optuženih, primalja, beskućnika i obraćenih grešnika.
Isti dan, 22. veljače, slave se i
- Blažena Izabela Francuska, djevica 13. stoljeće
- Blažena Marija od Isusa (Emilija) d'Oultremont, redovnica 19. stoljeće
- Sveti Maksimijan Ravenski, biskup 6. stoljeće
- Sveti Papija Hierapolski, biskup 2. stoljeće
- Sveti Paskazije od Viennea, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Didak Carvalho, prezbiter i mučenik 17. stoljeće