BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Gonzalvo iz Amarantea
- Spomendan
- 10. siječnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
Život
Blaženi Gonzalvo iz Amarantea rođen je krajem 12. stoljeća u gradu Tagildeu u Portugalu, u plemićkoj obitelji Pereira. Nakon što je primio svećenički red u nadbiskupiji Braga, predano je vršio župničku službu, brinući se za spasenje duša i pomaganje potrebitima. No u njegovu je srcu tinjala žarka želja da vlastitim očima vidi i pohodi mjesta posvećena Kristovim stopama i grobove svetih apostola.
Prepustivši upravu župe svome nećaku, Gonzalvo se uputio na dugo i mukotrpno hodočašće u Svetu zemlju i Rim, koje je trajalo punih četrnaest godina. Na tome je putu u suzama obilazio sveta mjesta, trajno moleći za oproštenje grijeha i prosvjetljenje duha. Kada se naposljetku vratio u Portugal, zatekao je nećaka koji ga nije prepoznao u prosjačkom hodočasničkom ruhu te ga je otjerao s vlastite župe. Gonzalvo je tu nepravdu primio kao jasan znak Božje providnosti da se posve povuče iz svijeta.
Potaknut viđenjem Blažene Djevice Marije, stupio je u Red propovjednika primivši habit od samoga blaženog Petra Gonzáleza (Telma). Nakon završenoga novicijata dobio je dopuštenje poglavara da se povuče u samotno mjesto Amarante, gdje je sagradio skromnu eremitsku ćeliju i malu kapelu posvećenu Majci Božjoj. Iz te osame Gonzalvo je neumorno djelovao: propovijedao je Radosnu vijest okolnom stanovništvu, privodio grešnike k sakramentima i liječio njihove duhovne rane. Vidjevši kako su mještani odsječeni i u stalnoj opasnosti pri prelasku nabujale rijeke Tâmega, Gonzalvo je pokrenuo i vlastitim rukama gradio veliki kameni most, tražeći milostinju i okupljajući radnike. Nakon života ispunjena molitvom, propovijedanjem i djelima ljubavi, sveto je preminuo u Amaranteu 10. siječnja 1259. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Kult blaženoga Gonzalva potvrdio je papa Julije III. 1551. godine, a papa Pio IV. proširio ga je 1561. godine. Spomendan mu se slavi 10. siječnja. Njegove se relikvije časte u samostanu i crkvi São Gonçalo u Amaranteu, uz kameni most koji je sagradio. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u dominikanskom habitu s križem u ruci ili kako u ruci nosi model kamenoga mosta. Posebno se štuje u Portugalu i Brazilu kao zaštitnik mostograditelja, putnika i onih koji mole za sklapanje kršćanskoga braka.
Isti dan, 10. siječnja, slave se i
- Blažena Ana od Anđela Monteagudo, djevica 17. stoljeće
- Blažena Marija od Žalosti Rodríguez Sopeña, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Beninkasa od Cave, opat 12. stoljeće
- Sveta Franciska Saleška (Leonija) Aviat, djevica 20. stoljeće
- Sveti Agaton, papa 7. stoljeće
- Sveti Arkoncije od Viviersa, biskup 8. stoljeće
- Sveti Domicijan Melitenski, biskup 7. stoljeće
- Sveti Pavao Pustinjak, pustinjak 4. stoljeće
- Sveti Valerik (Valerije) iz Bernagea, pustinjak 7. stoljeće
- Blaženi Egidije Di Bello, redovnik 16. stoljeće
- Blaženi Grgur X., papa 13. stoljeće
- Sveti Grgur Niski, biskup 13. stoljeće
- Sveti Ivan Jeruzalemski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Marcijan Carigradski, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Miltijad, papa 4. stoljeće
- Sveti Petar Urseolo, redovnik 10. stoljeće
- Sveti Petronije od Diea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Vilim od Bourgesa, biskup 13. stoljeće