SVETAC · OPAT
Sveti Silvestar Guzzolini
- Spomendan
- 26. studenoga
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1267.
Život
Sveti Silvestar Guzzolini rodio se oko 1177. godine u Osimu u pokrajini Marke, u plemićkoj obitelji ghibelinskoga roda od oca Gislerija i majke Bijanke. Otac ga je poslao na sveučilišta u Bolognu i Padovu kako bi studirao pravo. No, Silvestar je u srcu osjetio poziv za svećeništvo, pa je napustio pravne studije i posvetio se teologiji i razmatranju Svetoga pisma. Zbog te odluke otac se toliko razgnjevio da s njime godinama nije htio progovoriti.
Nakon ređenja 1217. godine, Silvestar je postao kanonik u stolnoj crkvi u Osimu. Svojom gorljivom propovijedi i pastoralnim radom privlačio je vjernike, no kada je s dužnim poštovanjem opomenuo mjesnoga biskupa zbog sablažnjiva načina života, navukao je na sebe prelatov gnjev i prijetnju gubitkom službe. U to vrijeme, prisustvujući sprovodu jednoga velikaša koji se za života dičio iznimnom ljepotom, Silvestar je pogledao u otvoren grob i ugledao raspadnuto tijelo. Taj prizor duboko mu je usjekao u dušu spoznaju o potpunoj ispraznosti ovoga svijeta.
Godine 1227., kada mu je bilo već pedeset godina, napustio je Osimo i povukao se u pustinjsku samoću. Živio je u pećini Grottafucile, provodeći najstrožu pokoru: hranio se sirovim šumskim biljem i vodom, spavao na goloj zemlji i neprestano molio. Kada su k njemu počeli pristizati učenici želeći nasljedovati njegov primjer, Silvestar je molio Gospodina da mu pokaže koje pravilo treba izabrati za svoju zajednicu. Prema predaji, u viđenju mu se ukazao sveti Benedikt, nakon čega je Silvestar odlučio prigrliti Pravilo svetoga Benedikta.
Godine 1231. preselio se na brdo Monte Fano pokraj Fabriana, gdje je najprije uklonio ostatke poganskoga hrama i podigao samostan, položivši temelje benediktinske kongregacije silvestrina. Papa Inocent IV. svečano je potvrdio njegov red 1248. godine. Silvestar je podigao jedanaest samostana, upravljajući braćom s očinskom ljubavlju i strogošću. Preminuo je u Monte Fanu od teške groznice, 26. studenoga 1267. godine, u devedesetoj godini života.
Čuda
Svetoga Silvestra pratila su brojna čudesa za života i nakon smrti. Kada je nakon njegove smrti liječnik pristupio balzamiranju njegova tijela, iz unutrašnjosti se prostorijom proširio nezemaljski, predivan miris umjesto truleži. Na njegovu su se grobu u Monte Fanu događala brojna ozdravljenja bolesnih i opsjednutih, o čemu svjedoče najraniji samostanski zapisi.
Štovanje i zaštitništvo
Silvestrovo tijelo počiva u crkvi samostana na Monte Fanu pokraj Fabriana, gdje se i danas časti u raskošnoj urni. Papa Klement IV. ubrzo nakon njegove smrti priznao je njegovo štovanje, a papa Klement VIII. proglasio ga je svetim 1598. godine i uvrstio u Rimski martirologij. Papa Lav XIII. proširio je njegov blagdan na cijelu Crkvu.
Spomendan svetoga Silvestra Guzzolinija slavi se 26. studenoga. U umjetnosti se prikazuje kao ostarjeli benediktinski opat u plavkasto-sivom ili crnom habitu, s raspelom, opatskim štapom i otvorenom mrtvačkom lubanjom ili grobom uz noge, kao trajnim podsjetnikom na prolaznost zemaljskoga života i pobjedu u Kristu.
Isti dan, 26. studenoga, slave se i
- Blažena Delfina od Signea, udovica 14. stoljeće
- Blažena Kajetana Sterni, redovnica 19. stoljeće
- Blaženi Jakov Alberione, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Alipije Stupnik, đakon 7. stoljeće
- Sveti Belin Padovanski, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Sveti Konrad od Konstanza, biskup 10. stoljeće
- Sveti Leonardo Portomauricijski, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Siricije, papa 4. stoljeće
- Sveti Toma Đinh Viết Dụ i Dominik Nguyễn Văn Xuyên, prezbiteri i mučenici 19. stoljeće
- Blaženi Hugo Taylor, prezbiter, i Marmaduke Bowes, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Poncije iz Faucignyja, redovnik 12. stoljeće
- Sveti Humilis iz Bisignana Pirozzo, redovnik 17. stoljeće
- Sveti Nikon Pokajnik, redovnik 10. stoljeće