Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Bentivoglio de Bonis

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Bentivoglio de Bonis

Spomendan
25. prosinca
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1232.

Život

Blaženi Bentivoglio de Bonis rodio se 1188. godine u gradu San Severino Marche, u pokrajini Markama u Italiji, kao sin Giralda i Albasije. Odgajan u kršćanskoj vjeri, zarana je čuo propovijedanje franjevačkoga propovjednika Pavla iz Spoleta, koje ga je duboko dirnulo i potaknulo na korjenitu promjenu života. Oduševljen idealom evanđeoskoga siromaštva, Bentivoglio se smjesta uputio u Asiz, gdje ga je sam sveti Franjo Asiški primio u Red manje braće i odjenuo mu pokornički habit.

Nakon što je primio sveti red prezbiterata, Bentivoglio je nastavio živjeti u najstrožoj povučenosti i pokori. Neko je vrijeme boravio sasvim sam u malom samostanu Ponte del Trave, gdje se posvetio brizi za jednoga napuštenog bolesnika oboljelog od gube. Ondje je danonoćno posluživao bolesnika s neizmjernom strpljivošću i bratskom ljubavlju. Kada su mu redovnički poglavari zapovjedili da se premjesti u drugi samostan u Monte San Viniciju, udaljen oko dvadeset kilometara, Bentivoglio se našao pred teškim pitanjem, ne želeći ostaviti nemoćnoga gubavca samoga i bez njege. Vođen djelotvornom ljubavlju, odlučio ga je ponijeti sa sobom.

Bentivoglio se istaknuo i kao izvrstan propovjednik Radosne vijesti. Njegove su riječi bile prožete dubokim žarom i nebeskom svjetlošću, pa je mnoge grešnike privodio iskrenom kajanju i obraćenju. Bio je čovjek neprestane molitve i kontemplacije, često uzdizan u duboke mistične zanose. Njegov sveti život zabilježen je i u slavnom franjevačkom spisu Cvjetići svetoga Franje. Blaženi Bentivoglio preminuo je sveto u Gospodinu u svome rodnom gradu San Severinu 25. prosinca 1232. godine, na sam blagdan Kristova rođenja.

Čuda

Najpoznatije čudo iz njegova života dogodilo se prigodom njegova premještaja iz Ponte del Travea u Monte San Vinicio. Ne želeći ostaviti teškoga gubavca, blaženi ga je svećenik uzeo na svoja ramena i krenuo na put dug dvadeset kilometara. Po Božjemu zahvatu, Bentivoglio je prešao taj dugi i strmi put noseći bolesnika u tren oka, u vremenu između prve zore i izlaska sunca, ne osjetivši pri tome nikakav tjelesni napor ni umor. Mnogi su bolesnici također primali ozdravljenje po njegovu blagoslovu i usrdnoj molitvi.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Bentivoglia pokopano je u samostanskoj crkvi u San Severinu, a njegove se svete moći danas s velikom pobožnošću čuvaju u crkvi Santa Maria dei Lumi u istome gradu. Papa Pio IX. potvrdio je njegovo štovanje s naslovom blaženika 20. rujna 1852. godine. Njegov spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 25. prosinca. U franjevačkoj ikonografiji prikazuje se u redovničkom habitu kako na svojim plećima nosi gubavca ili u zanosu propovijedanja s raspelom u ruci.

Isti dan, 25. prosinca, slave se i