BLAŽENIK · TREĆOREDAC
Blaženi Albert iz Bergama
- Spomendan
- 7. svibnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1279.
Život
Blaženi Albert iz Bergama (poznat i kao Albert iz Villa d'Ogna) rođen je 1214. godine u mjestu Villa d'Ogna pokraj Bergama, u skromnoj i pobožnoj težačkoj obitelji. Od ranoga djetinjstva odgajan je u kršćanskoj vjeri, radu i pokori. Već kao dječak od sedam godina postio je više dana u tjednu, darujući hranu koju bi uskratio sebi siromašnoj djeci i prosjacima.
Kada je odrastao, preuzeo je rad na očevu imanju i stupio u kršćanski brak. Njegova supruga u početku nije imala razumijevanja za njegovu beskrajnu darežljivost prema siromasima te mu je često predbacivala što razdaje obiteljska dobra. Blaženi je Albert sve njezine prijekore i gorčinu podnosio s evanđeoskom krotkošću i blagošću, moleći se neprestano za njezino obraćenje. Njegova postojana svetost i strpljivost naposljetku su slomile suprugino srce: doživjela je duboko obraćenje i sama prigrlila djela milosrđa, no ubrzo je preminula, a bračni par nije imao djece.
Nakon smrti roditelja i supruge, Albert je odlučio napustiti sve svjetovne brige. Svoju je zemlju i svu imovinu darovao mjesnoj zajednici za zbrinjavanje siromaha te se preselio u Cremonu. Ondje je živio kao siromašan nadničar i nosač, osobito se baveći teškim poslom prenošenja vinskih bačava i posuda. Na poljima je radio dvostruko više od drugih radnika, a sve što bi zaradio iznad najnužnijega za kruh dijelio je potrebitima. Dok je orao i kopao, rado je u srcu i na glas pjevao psalme i molio časoslov.
Godine 1256. stupio je u Treći red svetoga Dominika u Cremoni, posvećujući se dragovoljno i radu u samostanskom vrtu dominikanaca. Svojim neumornim prikupljanjem milodara pomogao je podići bolnicu i sklonište za bolesnike i siromahe pokraj crkve svetoga Matije u Cremoni. Bio je i gorljiv hodočasnik: pješice je devet puta hodočastio u Rim, osam puta na grob svetoga Jakova u Santiago de Compostelu te jednom u Svetu zemlju, u Jeruzalem. U dubokoj starosti i svetosti preminuo je u Cremoni, 7. svibnja 1279. godine.
Čuda
Gospodin je proslavio blaženoga Alberta mnogim čudesnim znakovima. Kada se na samrtnoj postelji u Cremoni teško razbolio, poslao je susjeda po svećenika da mu podijeli popudbinu, no svećenik je kasnio. Prema predaji, u bolesničku sobu sletjela je bijela golubica noseći mu na čudesan način svetu pričest.
U trenutku njegove smrti sva su crkvena zvona u Cremoni sama od sebe svečano zazvonila, obznanjujući puku da je preminuo Božji ugodnik. Kada su građani htjeli iskopati jednostavan grob na zemlji, nijedna lopata ni oruđe nisu mogli probiti tlo; tek kada su ga odlučili položiti u samu crkvu svetoga Matije koju je pohodio, zemlja se lako otvorila, potvrđujući njegovu svetost.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje blaženoga Alberta iz Bergama potvrdio je papa Benedikt XIV. 9. svibnja 1748. godine, odobrivši njegov liturgijski kult. Njegov spomendan u Crkvi slavi se 7. svibnja. Njegova rodna kuća u selu Villa d'Ogna pretvorena je u kapelu posvećenu njegovu spomenu. U umjetnosti se prikazuje kao pobožni poljodjelac ili nosač u dominikanskom ruhu, s motikom, hodočasničkim štapom ili vinskom posudom. Zbog svoga posla i života zaštitnik je poljodjelaca, težaka, nosača tereta, bačvara i vinara.
Isti dan, 7. svibnja, slave se i
- Blažena Gizela Bavarska, kraljica i opatica 11. stoljeće
- Blažena Ruža Venerini, djevica 18. stoljeće
- Sveta Domitila Rimska, mučenica 1. stoljeće
- Sveti Antun Pečerski, pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Augustin Roscelli, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Cenerik (Serenik) od Le Mansa, đakon 7. stoljeće
- Sveti Flavije i četiri druga, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Ivan Beverleyski, biskup 8. stoljeće